hrvatski

Makroekonomski šokovi kao odrednice mobilnosti kapitala u Republici Hrvatskoj i posttranzicijskim zemljama Europske unije

Naglo zaustavljanje priljeva inozemnog kapitala u europske posttranzicijske zemlje uslijed svjetske financijske krize vratilo je pitanje odrednica kapitalnih tokova u središte zanimanja znanstvenih i stručnih krugova. Čime su determinirani tokovi kapitala, kako ponovno privući inozemni kapital i u kojoj mjeri je to uopće u moći domaćih ekonomskih vlasti, aktualna su pitanja koja zaokupljaju nositelje ekonomskih politika u navedenim zemljama. Temeljni cilj ove disertacije je istražiti utjecaj makroekonomskih šokova na priljeve kapitala u Hrvatskoj i posttranzicijskim zemljama Europske unije te empirijski testirati u kojoj je mjeri kretanje kapitalnih priljeva u tim zemljama determinirano utjecajem domaćih makroekonomskih šokova, a u kojoj mjeri onima iz okruženja, prvenstveno zemalja EU-15. Istraživanjem je potvrđena hipoteza kako se stupanj mobilnosti kapitala u posttranzicijskim zemljama može adekvatno procijeniti reakcijom priljeva kapitala na šok domaćih kamatnjaka i kamatnih stopa u eurozoni. Pomoću strukturnog vektorskog autoregresivnog modela potvrđena je hipoteza kako su kapitalni priljevi u europskim posttranzicijskim zemljama dominantno determinirani eksternim makroekonomskim čimbenicima te kako se reakcija kapitalnih priljeva u analiziranim zemljama na makroekonomske šokove u zemljama EU-15 značajno pojačala nakon njihova ulaska u EU. Empirijsko istraživanje dokazalo je signifikantno različitu reakciju portfeljnih ulaganja u europskim posttranzicijskim zemljama na makroekonomske šokove u odnosu na druge oblike privatnih inozemnih ulaganja. S druge strane, hipoteza kako je relativan utjecaj šokova realnih ekonomskih varijabli na kretanje inozemnog kapitala u europskim posttranzicijskim zemljama oslabio tijekom posljednjeg desetljeća, samo je djelomično potvrđena. Dobiveni rezultati naglašavaju važnost dizajniranja domaće ekonomske politike na način da uvažava značajnu ulogu inozemnih kretanja pri determiniranju dinamike tokova kapitala. Za mala otvorena gospodarstva poput Hrvatske, dominacija utjecaja eksterne komponente u kretanju priljeva kapitala implicira njihovu cikličnost, nepredvidivost i volatilnost, što zahtijeva oprez od strane nositelja ekonomske politike. Jednaku pažnju valja posvetiti i osmišljavanju makroekonomske i industrijske politike usmjerenu na povećanje produktivnosti i jačanje institucionalne infrastrukture, što bi trebalo potaknuti ekonomski rast i stimulirati priljev inozemnog kapitala u izvozno orijentirane sektore domaćeg gospodarstva.

tokovi kapitala; posttranzicijske zemlje; Hrvatska; FDI; portfeljna ulaganja; inozemni krediti; odrednice tokova kapitala; makroekonomski šokovi; SVAR model

nije evidentirano