hrvatski

Elektrokemijska svojstva i primjena legure olova i srebra u elektrokemijskoj detekciji amina

Istraženo je elektrokemijsko ponašanje legure olova i srebra u karbonatnom mediju, unutar područja pH-vrijednosti od 9 do 12. Elektrokemijska istraživanja izvršena su cikličkom voltametrijom i kronoamperometrijom, a sastav i morfologija anodnih filmova određeni su rendgenskom difrakcijom i pretražnom elektronskom mikroskopijom. Zaključeno je da početni stupanj kod anodne oksidacije promatrane legure predstavlja nastajanje topljivog hidroksokompleksa Pb(OH)^+. On s karbonatnim ionima iz otopine daje netopljivi normalni ili bazični olovni(II) karbonat, ovisno o pH-vrijednosti otopine, koji se taloži na površinu elektrode i na njoj stvara film nepropustan za karbonatne ione. Daljnjim otapanjem olova unutar pora anodnog sloja dolazi do porasta pH, pa dominantna vrsta vjerojatno postaje Pb(OH)3, koji može reagirati s normalnim ili bazičnim olovnim(II) karbonatom dajući PbO. Pri višim potencijalima anodni sloj oksidira se do PbO_2, na kojem započinje anodno razvijanje kisika. Proces razvijanja kisika pokušalo se objasniti modificiranim modelom kojeg je nedavno predložio Pavlov, a prema kojemu se taj proces odvija na domenama hidratiziranog PbO_2. Prisustvo spojeva srebra u anodnom sloju, nastalih otapanjem srebra iz beta-faze legure, odgovorno je za elektrokatalitička svojstva legure kod oksidacije amino-spojeva. Ta su svojstva iskorištena pri elektrokemijskoj detekciji makrolidnih antibiotika. Zadovoljavajući odziv detektora postignut je unutar vrijednosti pH od 8,5 do 10,5. Time su proširene granice područja u kojem je moguća elektrokemijska detekcija makrolida, čime je kod tekućinske kromatografije omogućena veća sloboda u variranju bazičnosti mobilne faze u cilju postizanja optimalne separacije.

legura olova i srebra; anodna oksidacija; makrolidni antibiotici; elektrokemijska detekcija

nije evidentirano