hrvatski

Značenje i recepcija zagrebačke izložbe Käthe Kollwitz

Samostalna izložba njemačke grafičarke Käthe Kollwitz održala se u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu u svibnju 1936., a organizirao ju je Klub likovnih umjetnica i Alexander von der Becke, berlinski zastupnik i nakladnik umjetnice. Iako izložba za hrvatsku umjetnost nije imala formativni značaj poput četiri godine ranije održane izložbe Georgea Grosza u mnogočemu je zanimljiva u kontekstu onodobne kulturne, društvene i političke situacije. Rad Käthe Kollwitz bio je dobro poznat i cijenjen u Kraljevini Jugoslaviji i prije zagrebačke izložbe. Smatrali su je jednom od najznačajnijih socijalno angažiranih umjetnica, a grafike su joj redovito objavljivane na stranicama lijevo orijentiranih časopisa. Zagrebačka izložba bila je retrospektivnog karaktera i prodajna, a sa stotinjak izloženih djela pružila je dobar uvid u cjelokupni grafički opus umjetnice nastao od 1890-ih do 1930-ih. Iako se radilo o reprezentativnoj međunarodnoj izložbi bila je marginalizirana u medijima i bojkotirana od strane državnih krugova. Takvom tretmanu izložbe pridonio je nepovoljan položaj umjetnice u Njemačkoj u kojemu se našla zbog svojih političkih stavova nakon dolaska nacionalsocijalista na vlast, ali i sve jači politički pritisci i represija koja je vladala u Kraljevini Jugoslaviji. Članak razmatra uvjete organiziranja izložbe, značaj koji je imala u djelovanju Kluba likovnih umjetnica, a posebna pažnja posvećena je recepciji izložbe i njezinoj vezi s ostalim događajima ideološkog predznaka koji su obilježili hrvatsku likovnu scenu u prvoj polovici 1930-ih.

Käthe Kollwitz, Klub likovnih umjetnica, izložba, međuratni period

nije evidentirano