hrvatski

Organizacijski oblici rada u području edukacije

Suvremeni uvjeti života predstavljaju novi izazov za civilizaciju kojoj svakodnevno prijeti samodestrukcija u svakom pogledu tj. biološkom, etičkom, gospodarskom i demografskom. Okupacija svih snaga društva u užem i civilizacije u širem smislu je učinkovit odgovor, a on bi trebao prije svega biti usmjeren u prostor djetinjstva – prostor najvećih šansi, ali i najvećih opasnosti. Prema tome, temeljno pitanje koje se postavlja pred obrazovne sustave današnjice je kako odgovoriti na svekolike izazove suvremenog društva, uključujući pozitivne, ali još više negativne implikacije. Ciljevi i zadaće tjelesne i zdravstvene kulture ostvaruju se brojnim organizacijskim oblicima rada u osnovnom i diferenciranom programu, a sat tjelesne i zdravstvene kulture u predškoli, odnosno nastava u svim daljnjim dijelovima odgojno- obrazovnog sustava, temelj je za uvođenje učenika u sve druge organizacijske oblike rada, kako izvannastavne tako i izvanškolske. U promatranih pet zemalja uz Republiku Hrvatsku, premda uz određene različitosti, sat tjelesne i zdravstvene kulture se uočava kao konstanta, a razlike se pojavljuju isključivo u definiranju drugih organizacijskih oblika rada. Uočavaju se razlike u godišnjem fondu sati pa i među najrazvijenijim zemljama, a Finska koja je po mnogo čemu zemlja visoke obrazovne razine stanovništva, prednjači po godišnjem fondu sati. Razlozi preferiranja izvanškolskih u odnosu na izvannastavne aktivnosti mogu biti različiti, ali su siguran indikator nespremnosti odgojno- obrazovnog sustava da zadovolji potrebe djece i učenika. Takva nespremnost bi mogla biti rezultat ishitrenih i neutemeljenih odluka u cijelom sustavu i stvarni pokazatelj nedostatak strateških rješenja bez obzira koliko se na njih sve prosvjetne vlasti vole pozivati.

Organizacijski oblici rada; edukacija; kineziologija

nije evidentirano