hrvatski

Ozdravlja li opraštanjem čovjek automatski ili spontano? Izazov kulturnih razlika u simultanom prevođenju

Naizmjenicno prevodjenje podvrsta je govornoga jezika u kojem prevoditelj uvijek nema na raspolaganju cjelovitu misao, nego samo dio teksta koji mu je govornik namijenio. Dobri govornici suradjuju s prevoditeljima na strani jezik tako da im olaksavaju duge recenice dijeleci ih na manje dijelove ili nizuci istovrsne recenice umjesto da ih uklope u jednu, sto bi radili da slusatelji znaju njihov jezik jer je naizmjenicno prevodjenje jedan od najtezih prevodilackih zadataka, znatno teze od pismenoga prevodjenja. Dakle, govor koji je sastavljen tako da bi sto uspjesnije omogucio naizmjenicno prevodjenje upravo je zasiceno obiljezjima svojstvenima govoru. Gradja i analiza teksta temeljit ce se na naizmjenicnim prijevodima dvojice govornika (Rufus Pereira i Erika Gibello) s engleskoga na hrvatski prema zvucnim snimkama i knjizi napravljenoj na temelju tih prijevoda, koja je zahtijevala brojne preinake. Na toj će se građi raščlanjivati zahtjevi na prevoditelja u naizmjeničnome prijevodu, na rječničkoj, rečeničnoj i izgovornoj razini. Posebna će se pažnja pokloniti kulturnim razlikama koje su katkada izrazite zbog povremeno izrazito obilježenih stilova - biblijskoga i molitvenoga. Važno je društvo učiniti svjesnim i tih zahtjeva kako bi svi bili svjesni težine i odgovornosti naizmjeničnoga prijevoda, te razlika u odnosu na istovremeni.

simultano prevođenje; kultura; semantika

nije evidentirano