engleski

CLASIFICATION AND TYPOLOGY OF POTTERY FROM CRIKVENICA IGRALIŠTE –PRODUCTS FROM WORKSHOP OF SEXTUS METILLIUS MAXIMUS

Sustavna istraživanja lokaliteta Crikvenica Igralište na prostoru od cca 2000 m2 iznijela su na svjetlo dana dio radioničkog proizvodnog kompleksa i cijeli niz radnih objekata. Nađene i istražene su četiri keramičarske peći pravokutnog tlocrta i različitih dimenzija (Cuomo di Caprio IIb tip). z nalaze peći, radionički proizvodni dio crikveničke figline sadržavao je i natkrivene prostore (nadstrešnice) za sušenje i pripremanje keramičkih predmeta kao i prostorije unutar kojih se, uz uporabu keramičkih kola, odvijao proces njihova oblikovanja. Osim ovih objekata, otkriveni su i ostali radionički sadržaji nužni za proizvodni proces, bazen za obradu osnovne sirovine: gline, sustav kanala za dovod tekuće vode nužne pri obradi gline i oblikovanju predmeta te otpadna jama za odlaganje nekvalitetnih proizvoda (otpada) i pepela. Uz objekte koji su omogućavali svakodnevno funkcioniranje proizvodnog procesa izrade keramičkih predmeta, otkrivena je i lokalna cesta koja je povezivala radionicu s glavnom rimskom cestovnom komunikacijom Tarsatika – Senija. Raspored predstavljenih objekata pokazuje standardne karakteristike velikih radioničkih kompleksa. Radionički prostor niveliran je slojem keramičkog otpada drenažne namjene što je poznata situacija unutar mnogih sličnih radioničkih prostora. Tipološke analiza je donijela osamnaest osnovnih grupa posuđa. Prve dvije grupe: imitacija oblika terrae sigillatae (TS) i keramike tankih stijenki (KTS) odvojene su prema strukturi i uzorima s italskog tla. Ostale grupe podijeljene su prema funkcionalnim oblicima: zdjele (Z), vrčevi (V), vrčevi širokog vrata (VŠ), velike zdjele – lavori (VZ), lonci (L), poklopci (Po), kadionice (K), posude s dugmetastim recipijentima na ručkama (PDR), cjediljka, tarionici, posude s perforiranom rešetkom (PR), amforeta, razdjelnik. Uz posude za svakodnevnu u disertaciji su predstavljeni i pokušaj izrade kultnih posuda, keramoplastike i žetona za igru. Uz predstavljenu tipologiju osnovni kriterij za prepoznavanje crikveničkih proizvoda je struktura gline koja je podijeljena na osam makroskopskih grupa: CRI 1 - 8. Kroz predstavljenu tipologiju i analize struktura dobili smo i kostur koji će olakšati prepoznavanje tipova koji za sada nisu nađeni na lokalitetu. Izrada tipologije pokazala je da su lončari crikveničke radionice bili sposobni slijediti suvremenu modu i trendove te ujedno stvarati vlastite inovacije. Tipovi posuđa koji su predstavljeni kroz disertaciju zadovoljavaju potrebe dnevnih aktivnosti. Generalno gledajući stil izrade je jednostavan. Može se reći i da funkcionalni aspekti posuđa prevladavaju nad estetskim te se dizajn oblika usmjerava na efikasnost. Ako je prisutan, ukras je vrlo jednostavan. Takva tipično rimska roba sasvim sigurno vrlo je lako svojom kvalitetom, a vjerojatno i cijenom osvojila tržište. Prema nalazima i 14C analizama moguće je postaviti tri faze lokaliteta. Najslabije je poznata prva faza koja počinje polovicom 2. st. pr. Kr. i traje kroz veći dio 1. st. pr. Kr. Krajem 1. st. pr. Kr. i početkom 1. st. osjeća se intenzivnija prisutnost Rimljana na lokalitetu. Sredinom 1. st. radionica počinje s radom te za vrijeme Flavijevaca dobiva dodatni polet i proizvodi većinu keramičkih predmeta potrebnih izgradnji, gospodarstvu i svakodnevnom životu jedne provincije. Negdje s krajem vladavine Flavijevaca prestaje intenzivna proizvodnja. Na lokalitetu nalazimo sporadične tragove života do kraja antike pretežno u novcu, no ne i u keramičkom materijalu. Razlozi zbog kojih je radionica prestala djelovati mogu se objasniti intenzivnim uvozom iz istočnih provincija u drugom stoljeću koji polako gasi i daleko snažnije sjeverno italske radionice.

Dalmatia; Liburnia; roman pottery; pottery workshop

nije evidentirano