hrvatski

UTJECAJ POLI(ETILEN-GLIKOLA) NA TOPLINSKU RAZGRADNJU MJEŠAVINA POLI(VINIL-KLORID)/POLI(ETILEN-OKSID)

Poli(vinil-klorid) (PVC) je širokoprimjenljivi plastomer koji svoju raznoliku primjenu može zahvaliti dobroj kompatibilnosti s nizom dodataka čime se dobije materijal željenih svojstava. Zbog današnjih zahtjeva za očuvanjem okoliša od interesa je istraživati nove mogućnosti modifikacije PVC-a ekološki prihvatljivim materijalima kao što su poli(etilen-glikol) (PEG) i poli(etilen-oksid) (PEO). PEG i PEO su djelomično kristalni, biokompatibilni, biorazgradljivi i vodotopljivi polieteri. PEG je oligomer (molekulske mase do 20 000) a PEO je polimer etilen-oksida komercijalno dostupan u širokom rasponu molekulskih masa (20 000 - 8 000 000). Ovi se polimeri razlikuju u fizikalnim svojstvima zbog različite duljine lanaca dok su im kemijska svojstva vrlo slična. Nađeno je da dodatak PEG-a može ubrzati proces uklanjanja HCl-a u kemijskim postupcima recikliranja polimernog otpada koji sadrži PVC. Stoga je u ovom radu istraživan utjecaj niskomolekulnog dodatka PEG-a na toplinsku stabilnost PVC/PEO mješavina diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC) i neizotermnom termogravimetrijom (TG) u inertnoj atmosferi. Interakcije polimera i njihovih razgradnih produkata procijenjene su usporedbom eksperimentalnih TG krivulja s onima izračunatim na osnovu pravila aditivnosti. Iz TG krivulja snimljenih pri različitim brzinama zagrijavanja izračunate su aktivacijske energije toplinske razgradnje primjenom Flynn-Wall-Ozawa metode. Infracrvenom spektroskopijom sa Fourierovom transformacijom (FT-IR) promatrani su pomaci karakterističnih vrpci s ciljem utvrđivanja interakcija polimera u mješavini.

diferencijalna pretražna kalorimetrija ; infracrvena spektroskopija sa Fourierovom transformacijom ; neizotermna termogravimetrija ; poli(etilen-glikol) ; poli(vinil-klorid)

nije evidentirano