hrvatski

Genetska varijabilnost dihaploidnih populacija kukuruza

Upotreba dihaploida u oplemenjivanju kukuruza pokazala se kao vrlo učinkovita metoda za razvoj novih linija zbog niza prednosti u odnosu na klasične metode razvoja inbred linija, no uz prednosti treba voditi računa i o mogućim nedostatcima ove metode. Potrebno je ispitati utječe li proces indukcije haploida na genetsku varijabilnost, odnosno dolazi li do smanjenja genetske varijabilnosti i gubitka poželjnih gena iz populacije upotrebom ove metode. Usporedba dihaploidnih i linija dobivenih klasičnim metodama oplemenjivanja u dosadašnjim istraživanjima nije pokazala značajne razlike između tih linija u pogledu agronomskih i morfoloških svojstava, no malo je istraživanja o razlikama između ovih linija na genetskoj osnovi. S ciljem ispitivanja mogućih razlika korištene su populacije dihaploidnih linija dobivene indukcijom majčinskih haploida in vivo u F1 generaciji. Korišteni su križanaci elitnih linija Poljoprivrednoga instituta Osijek i pripadajuće biljke F2 generacije, dobivene iz materijala koji je korišten kao početni za indukciju haploida. Učinjena je molekularna analiza pomoću standardnog seta SSR (simple sequence repeat) markera. Za svaki lokus računat je broj alela i očekivana heterozigotnost. Svi markeri su bili podvrgnuti χ2 testu kako bi se utvrdili markeri s odstupanjem od očekivanog omjera razdvajanja po Mendelu, a smjer distorzija određen je unošenjem frekvencija genotipova svakog markera uzduž genetske mape.

dihaploidi ; genetska varijabilnost ; SSR markeri

nije evidentirano