hrvatski

Antikoagulantno liječenje u bolesnika s nevalvularnom atrijskom fibrilacijom hospitaliziranih zbog ishemijskog moždanog infarkta u odnosu na težinu tromboembolijskog rizika i rizika krvarenja

Cilj istraživanja. Procijeniti usklađenost propisivanja tromboprofilaktičkog liječenja u bolesnika s nevalvularnom atrijskom fibrilacijom (nAF) prilikom prijama i otpusta s liječenja zbog ishemijskog moždanog infarkta sa smjernicama Europskog kardiološkog društva za postupanje s nAF. Metode. U presječno retrospektivno istraživanje su uključeni svi bolesnici s otpusnom dijagnozom ishemijskog moždanog infarkta i nAF koji su u razdoblju od 1. studenog 2010. do 31. prosinca 2011. godine liječeni na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Split. Težina tromboembolijskog (TE) rizika procijenjena je CHA2DS2-VASc sustavom, a rizik krvarenja HAS-BLED sustavom. Rezultati. U istraživanje je uključeno 327 bolesnika, 143 (44%) muškaraca i 184 (56%) žena. Prije doživljenog ishemijskog moždanog infarkta 98, 2% bolesnika je pripadalo skupini velikog tromboembolijskog rizika. Od tog broja liječeno je samo 179 (55%) bolesnika: 65, 5% bolesnika s acetilsalicilnom kiselinom, 30, 5% varfarinom, a 4% klopidogrelom. Pritom je raniji tromboembolijski incident nezavisno korelirao s primjenom (OR 2, 5 ; 95% CI 1, 4-4, 5, P=0, 003), a neregulirana arterijska hipertenzija s neprimjenjivanjem (OR 0, 47, 95% CI 0, 25-0, 88, P=0, 019) varfarina. Od 55 bolesnika koji su ishemijski moždani infarkt doživjeli unatoč primjeni varfarina, u 83, 7% vrijednosti protrombinskog indeksa su bile niže od terapijskih. Smrtni ishod je zabilježen u 72 (22, 2%) bolesnika ; nezavisni predskazatelji smrtnosti bili su dob >75 godina (OR 1, 93, 95% CI 1-3, 6, P=0, 039) i kongestivno popuštanje srca (OR 9, 67, 95% CI 5, 3-17, 7, P<0, 001). Prilikom otpusta s liječenja 56, 5% bolesnika je dobilo preporuku za primjenu acetilsalicilne kiseline, 35, 7% za primjenu varfarina, a 7, 7% bolesnika otpušteno je bez tromboprofilaktičkog liječenja. S nepropisivanjem antikoagulantnog liječenja nezavisno je korelirala dob bolesnika od 65-74 godine (OR 0, 52, 95% CI 0, 29-0, 93, P=0, 027) i >75 godina (OR 0, 53, 95% CI 0, 31-0, 91, P=0, 22). Zaključak. Tromboprofilaktičko liječenje u bolesnika s nAF hospitaliziranih zbog ishemijskog moždanog infarkta nije bilo sukladno njihovom tromboembolijskom riziku i trenutnim smjernicama Europskog kardiološkog društva. Zabrinjavajuće je opažanje da unatoč nepostojanju kontraindikacija, 2/3 bolesnika s nAF pri otpustu s liječenja zbog ishemijskog moždanog infarkta nije dobilo preporuku za primjenu antikoagulansa.

Atrijska fibrilacija; Antikoagulantno liječenje; Moždani infarkt

nije evidentirano