hrvatski

Perivoji u kontekstu urbanističkog razvoja grada Zagreba

U planiranju razvoja grada Zagreba, perivoji nikada nisu bili promatrani razdvojeno od građenja i stvaranja grada. Kroz stoljeća, u Zagrebu su sustavno nastajali perivojno- pejsažni prostori koji su se širili zajedno s gradom. Geneza perivojnih prostora je sukladna razvojnoj epohi i okolnostima u kojoj su se grad i društvo nalazili i razvijali. U srednjem vijeku uz kuće su se nalazili utilitarni vrtovi, a u renesansno-barokno doba uz samostane te građanske i plemićke kuće nalazili su se vrtovi za odmor i uživanje. Kraj 18. i početak 19. stoljeća je razdoblje u kojemu se pojavljuju prvi veliki perivoji – Maksimir i Ribnjak – čijem značenju i bogatstvu svjedočimo i danas. Sredinom 19. stoljeća stvorena je prostorna uvertira, koja će na prijelazu stoljeća kulminirati raskošnim i reprezentativnim potezom perivoja – Lenucijevom potkovom. U međuratnom razdoblju ne bilježimo veće perivojno-pejsažne pothvate, već samo interpolaciju unutar donjogradske blokovske matrice, gdje se integriraju Trg Petra Krešimira i Trg žrtava fašizma. Pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća izgradnjom Novog Zagreba, nastaje pejsaž temeljen na idejama moderne, ali ti ozelenjeni prostori danas su nedefinirani i nemaju perivojna obilježja. Novi val javnih prostora, odnosno sportskih parkova, donosi nam Univerzijada zahvaljujući kojoj imamo sportske sadržaje uz Savu – Jarun, Mladost, Hipodrom kao nadopunjeni pejsaž uz rijeku. Današnje planiranje pokazalo se neefikasnim prema pitanju perivoja i općenito razvoju grada. Zatečeno stanje traži novu urbanističku paradigmu, a ne razvoj grada kroz detalje i usitnjenu, parcijalnu gradnju, gdje se gubi jasna ideja cjeline i sagledavanje užega i širega konteksta. Izgradnja stambenih i javnih sadržaja nije popraćena izgradnjom javnih prostora (perivoja), čime se zanemaruje bitno – gradotvornost perivoja i parkova. Zagreb danas živi u „povijesnim“ perivojima – na idejama, odlukama i radu naših prethodnika, koji su nam ostavili perivojnu riznicu grada. Nažalost, nedopustivo je da nismo u bliskoj povijesti i sadašnjosti stvorili nove prostorno-perivojne vrijednosti, već smo ostali u sitnom mjerilu postojećeg stanja, rješavajući sitne probleme. Gradovi su oduvijek uključivali pejsažne i perivojne prostore u svoju matricu, nadograđujući i razvijajući je kroz povijest te stvarajući vezu između čovjeka, grada i prirode, jer je to conditio sine qua non uspješnog, logičnog i zdravog razvoja grada.

Zagreb ; razvoj grada ; kontekst ; perivoji

nije evidentirano