hrvatski

Rahnerovo poimanje utjelovljenoga Logosa u kontekstu teologije Tome Akvinskog

Pojam "simbola" zauzima važnu ulogu u filozofskim i teološkim promišljanjima K. Rahnera. Premda se u teologiji kao znanosti ne ističe značenje simbola, činjenica je da se teško može razumjeti njezinu poruku ako simbolizam nije implicitno u njezinoj upotrebi. To se posebice odnosi na nauku o Trojstvu i na kristologiju. Teologija o Logosu je u najeminentnijem smislu teologija simbola u pravom smislu te riječi. Logos je Očeva "riječ", njegova savršena "slika", odraz njegove biti, njegova izričajnost. Logos je u tom smislu Očev "simbol", istobitan s njime, te istovremeno različit od stvarnosti koju simbolizira. U njemu se simbolizirana Očeva egzistencija samoposjeduje "ad intra" i izriče "ad extra". Stoga se teološka simbolička dimenzija savršeno može primjeniti i na kristologiju. Utjelovljeni Logos je apsolutni Božji simbol u svijetu u kojemu je intenzivno nazočna ona stvarnost koju simbolizira. On je istovremeno prisutnost i objava onoga što je BOg u sebi i izričaj onoga što Bog želi biti u svijetu, i to bezgranično i neopozivo. To je na poseban način izraženo u "teologiji utjelovljenja". Zahvaljujući ovom povijesnom događaju, Kristovo čovještvo se ne može poimati kao "časnička odora", ili kao maska ili puki znak kojim se Bog služi da bi tek nešto naznačio od onoga što u sebi sadrži njegova utjelovljena Riječ. Nasuprot ovome, upravo u Kristovu čovještvu Logos izražava što se nikako nije moglo izraziti na tako savršen način, tj. svoju istobitnost s Ocem na razini biti i različnost s njime na razini naravi, s jedne strane, i s druge, istobitnost s čovjekom na razini naravi i različnost od njega na razini biti. Osim toga, utjelovljeni Logos ostvaruje ono spasenje koje je Otac od vijeka želio podariti čovjeku tako što ga čini sudionikom svoga trojstvenoga života.

logos; kristologija; simbol

nije evidentirano