hrvatski

Kulturne perspektive u integrativnoj bioetici – primjer konfucijanizma

Jedna od ključnih metodoloških odrednica koncepta integrativne bioetike je uključivanje kulturnih perspektiva kao ravnopravnih sudionika kako u raspravama o specifičnim bioetičkim pitanjima tako i u nastojanjima za pluriperspektivističko oblikovanje orijentacijskoga znanja. Široko određen pojam kulturnih perspektiva obuhvaća one pozicije (društvene, kulturne, svjetonazorske, religijske, aktivističke, umjetničke i sl.) koje razvijaju vlastite poglede na bioetičke probleme koje otvara znanstvenotehnički razvoj, a nisu obilježene znanstvenom metodologijom te ne ulaze u krug znanstvenih perspektiva. Namjera je ovoga rada razmotriti neka pitanja kao i potencijale ovako koncipiranog pojma kulturnih perspektiva na primjeru jedne od takvih perspektiva – konfucijanističke misaone tradicije. Naime, konfucijanizam kao jedna od najdugovječnijih tradicija u povijesti čovječanstva uvelike je utjecala na oblikovanje svjetonazora civilizacije Dalekog Istoka. Stoga se zasigurno čini vrijednim razmotriti specifična konfucijanska poimanja sebstva, osobe i njenog odnosa s društvom, kao i pitanje odnosa čovjeka i prirode. Ova će poimanja, naročito u sklopu suvremenih pokušaja uključivanja konfucijanizma u globalnu bioetičku raspravu, otvoriti izazovna pitanja na teorijskom i praktičkom planu, pa je potrebno sagledati i moguće doprinose konfucijanizma u dijalogu o orijentacijskom znanju.

konfucijanizam; integrativna bioetika; kulturne perspektive; integrativnost

nije evidentirano