hrvatski

Status populacije čaglja (Canis aureus L.) u istočnoj Hrvatskoj

Čagalj (Canis aureus) je stalno boravio na području jugoistočne i središnje Europe do početka 20. stoljeća. Zadnji primjerci u istočnoj Hrvatskoj odstrijeljeni su 1903. u okolici Valpova i 1908. godine u okolici Županje. Stotinjak godina poslije, vrsta doživljava biološku ekspanziju i širi se na područja s kojih je ranije nestala. Još 1987. godine čagalj je odstrijeljen pokraj Ivankova ; 1998. u Račinovcima, 1999. u Gunji i od tada je stalno prisutna divljač u istočnoj Hrvatskoj. Čagalj obitava u šikarama i močvarnim terenima u poplavnim dolinama rijeka Save, Drave i Dunava. Prema Središnjoj lovnoj evidenciji, u lovnoj 2009./2010. godini, matični fond čaglja u Republici Hrvatskoj iznosio je 1.227 jedinki, a odstrijeljene su 884 jedinke. U lovištima pet županija istočne Hrvatske, matični fond iznosio je 260 jedinki, a odstrijeljeno je 206. Prema udjelu, najviše ih je odstrijeljeno u Brodsko- posavskoj županiji (40 %), u Osječko-baranjskoj 30 % i 26 % u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Aktualni podaci su nesigurni, prvenstveno zbog neusklađenosti lovnog zakonodavstva i provedbenih dokumenta lovnog gospodarenja. Procijenjeni odstrjel iznosi 800-1.000 jedinki čaglja u lovnoj 2009./2010. godini. Rezultati urađene genetske studije na jedinkama iz istočne Hrvatske i Srbije potvrdili su da je populacija čagljeva u istočnoj Hrvatskoj genetski vrlo slična s populacijom u Srbiji. Brojnost čaglja potrebno je trajno nadzirati, jer u nedostatku mesnog otpada i glodavaca čagalj može pribjeći predacijskom lovu, prije svega pomlatka krupne divljači.

čagalj ; Canis aureus ; populacija ; istočna Hrvatska

nije evidentirano