hrvatski

Kritika religije u filozofiji Bertranda Arthura Russella

Rad Bertranda Russella se može opisati kao istraživanje filozofa i znanstvenika. Teško je prepoznati elemente koji bi išli u prilog Russellovom interesu za filozofiju religije. Prije svega što se rad Bertranda Russella može podijeliti na dvije faze: na prvu, u kojoj se čvrsto nadovezuje na probleme matematike, logike i epistemologije ; i na drugu u kojoj Russell postaje društveno aktivan posebice poslije sudskog procesa u New Yorku. Ova druga faza je važna za konstrukciju filozofskog gledišta na religiju koja se čini odsutnom u djelima Bertranda Russella. Unatoč tome, važna je za ovu vrstu kritičke analize na kojem se licencijatski rad temelji. U prvom poglavlju autor se osvrće na okolnosti i društvene okvire u kojima se razvijao njegov filozofijski interes, na prvom mjestu, različite utjecaje Bradleya, Moorea i Whiteheada. Drugo poglavlje otkriva mnoge teme u Russellovim djelima koje govore o religiji u kontekstu povijesti filozofije, epistemologije i društvenih istraživanja. Pobuna protiv idealizma rezultira odbacivanjem aristotelovske baštine u zapadnoj filozofiji, koju Russell promatra kao religioznu filozofiju. Prema njemu, aristotelizam je paradigma u kojem se razvijao koncept kauzaliteta, slične deduktivne naravi kao i Sveto pismo. S tog gledišta, Russell povezuje kauzalitet sa slobodnom voljom, i u svojoj kritici zaključuje kako je kauzalnost utemeljena na religioznom tumačenju slobode izbora. Ova elaboracija otvara četvrto poglavlje koje iznosi problem religijskih temelja moralnosti. Kako s točke radikalno-naturalističkih pogleda, tako s prosudbe optužbi američke intelektualne i akademske javnosti u njujorškom procesu. Peto poglavlje donosi zaključak kako je razumijevanje Russellovih stavova o religiji duboko povezano s njegovom slikom o religijskoj prezentaciji o Bogu.

Kritika; religija; filozofija; društvo; Bog.

nije evidentirano