hrvatski

Vjerske zajednice u Hrvatskoj pred europskim izazovima

Zapadnoeuropska religijska povijest nije jednoznačna ; ispunjena je mnogim kontroverzama, vjerskim ratovima, istrebljivanjima, sumnjičenjima i progonima na osnovu vjerske, rasne i nacionalne mržnje. Kad je riječ o kršćanskim crkvama Europa je bila i ostala područje «najvećih crkvenih nesreća» (P. Berger). U njoj se, u XI. stoljeću (1054. godine) dogodio unutarcrkveni raskol: na jednoj strani ostala je zapadnoeuropska katolička kršćanska crkva, a na drugoj istočna ortodoksna kršćanska crkva. Potom je u Europi u XVI. stoljeću uslijedio novi crkveni raskol, i to ponovno unutar Katoličke crkve: na jednoj strani ostaje i dalje postojati Katolička crkva sa sjedištem u Rimu, dok se, s druge strane, formira više protestantskih crkava, nastalih na valu Lutherovih zahtjeva za crkvenim (i društvenim) reformama. Raskoli unutar Katoličke crkve ne prestaju ni tada. Zbog dogmi o papinoj nepogrešivosti i primatu, usvojenim na Prvome vatikanskom saboru 1870. godine, nastaju kao posebne starokatoličke crkve, ponajprije u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a sljedećih godina i u drugim zemljama. U Hrvatskoj je tako 1922. utemeljena Hrvatska katolička crkva koja je 1923. promijenila ime u Hrvatska starokatolička crkva i pod tim imenom i danas postoji i djeluje. Teške progone ta crkva doživjela je u vrijeme starojugoslavenskog i endehazijskog režima. O europskim (unutar)crkvenim tragedijama vjerno svjedoče križarski ratovi, crkveni sudovi (inkvizicija), nemoral (srednjovjekovnih) papa, biskupa i svećenika. U najnovije vrijeme ovu crkvenu instituciju prate pedofilski, ali i drugi skandali.

vjerske zajednice ; Europa ; Hrvatska ; tradicija

nije evidentirano