hrvatski

Diplomatska djelatnost Franje Frankopana Cetinskog

Osmanska osvajanja koncem 15. i početkom 16. stoljeća i unutarnje političke podjele koje su uslijedile kao epilog mohačkog poraza, uzrokovale su drastičan politički, društveni i vjerski preobražaj Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva. Na urušene civilizacijske strukture dodatno je utjecalo i širenje jedne nove koncepcije kršćanstva nakon 1517. te je postalo jasno kako je srednjovjekovna civilizacija u zemljama pod krunom sv. Stjepana počela svoju dubinsku transformaciju. No, društvenopolitička i crkvena elita svim je silama nastojala barem na idejnoj razini očuvati srednjovjekovni koncept kršćanskog (točnije katoličkog) i jedinstvenog Kraljevstva. U tome kontekstu, i Zapoljin i habsburški dvor nastojali su oko sebe okupiti odane i diplomaciji vješte ljude i preko njih potaknuti protuosmansku djelatnost s jedne i katoličku obnovu s druge strane. Uloga franjevaca tada dolazi do izražaja u većoj mjeri. Jedan od ponajboljih primjera uključivanja franjevaca u visoku državnu i crkvenu diplomaciju je onaj Franje (Ivana X.) Frankopana Cetinskog, koji je nakon stjecanja kaločko-bačke metropolitske časti veći dio svog života posvetio pokušajima oganizacije pomoći u borbi protiv Osmanlija i nastojanjima ograničavanja protestantskog utjecaja u Kraljevstvu. Izlaganje stoga razmatra njegovu djelatnost prvo u službi Ivana Zapolje, a potom i Ferdinanda I. ; potom analizira Franjinu crkvenu djelatnost općenito te konačno, kontekstualizira njegovo antiosmansko humanističko stvaralaštvo (Oratio pred njemačkim staležima).

Franjo Frankopan Cetinski; diplomacija; Ugarsko-Hrvatsko Kraljevstvo; Ferdinand I.; Ivan Zapolja; protutursko govorništvo; ugarsko crkveno uređenje

nije evidentirano