hrvatski

Držićeva Hekuba između izvedbe i knjige

Glavni je predmet našeg rada takozvani šibenski rukopis Držićeve Hekube, koji se danas čuva u Arhivu HAZU u Zagrebu (signatura VII. 33) i koji jedini od preživjelih rukopisa ovog djela donosi na naslovnoj stranici ime Marina Držića, a ne Mavra Vetranovića. Nedovoljno proučen i dosad neupotrijebljen pri izdavanju teksta Hekube, ovaj je rukopis dodatno zanimljiv zbog navodnih znakova koji se u velikom broju pojavljuju na njegovim marginama. Iako zamijećeni, ostali su ovi znakovi do danas nepotpuno i netočno protumačeni. Naš je cilj saznati što se točno događa na marginama ove rukopisne knjige i kakve bi to posljedice moglo imati za čitanja Držića, kako u renesansnom Dubrovniku tako i danas. Pokazat ćemo da je praksa isticanja sentencioznih iskaza navodnim znakovima prisutna u renesansnoj rukopisnoj i tiskanoj kulturi posvuda te da je s jedne strane povezana s onodobnim čitateljskim i spisateljskim praksama, s druge pak s recepcijom grčkih i rimskih klasika te s oblikovanjem književnih kanona na narodnim jezicima po uzoru na klasičnu kulturu. Promatranjem šibenskog rukopisa unutar dubrovačke rukopisne tradicije te Držićeve Hekube u svjetlu šire recepcije Euripida u Europi otkriva se problematičnost u nas još uvijek dominantnih političkih interpretacija ove dramske adaptacije. Takve interpretacije ne nalaze uporište ni u arhivskim dokumentima vezanima za izvedbe stare dubrovačke drame, koji se ovdje iznova analiziraju te upotpunjuju dosad nezamijećenim arhivskim podacima.

Marin Držić ; Euripid ; Hekuba ; rukopis ; politika ; isticanja sentencioznih iskaza ; renesansa ; Dubrovnik

nije evidentirano