hrvatski

Integracija operacija besposadnih zrakoplova u kontrolirani zračni prostor

U posljednjem razdoblju sve je prisutniji trend ulaganja unutar aeronautičke industrije u zrakoplove bez ljudske posade, tzv. – besposadne zrakoplove ili sustave. Rastuća kompleksnost takvih zrakoplova te praktičnost sadašnjih i budućih misija za koje su namijenjene diktira potrebu osiguranja dostupnosti širih zračnih koridora, koji su tradicionalno pripadali zrakoplovima s ljudskom posadom i koji se nalaze u nadležnosti službi kontrole leta koje osiguravaju sigurnost odvijanja zračne plovidbe u tom prostoru. Besposadni zrakoplovi će se nastojati integrirati u kontrolirani zračni prostor, a ta integracija neće biti niti jednostavan niti kratak proces. Postoji značajan broj tehničko-tehnoloških, ali i pravnih aspekata koji se neophodno moraju ispuniti prije nego što besposadni zrakoplovi podijele zračne rute s konvencionalnim zrakoplovima i postanu legitiman i dovoljno siguran sudionik u prometu. Suštinski, svi ti aspekti su uglavnom vezani uz modalitete pomoću kojih će besposadni zrakoplovi nadoknaditi manjak pilota i njegovih vještina i sposobnosti u vođenju zrakoplovne navigacije i odlučivanja u slučaju nastanka izvanrednih situacija. Prvo pitanje na koje treba odgovoriti stoga jest ono vezano uz pojam autonomnosti prihvatljivosti postojeće ili očekivane razine potrebne razine autonomnosti besposadnih zrakoplova da navedene funkcije izvršavaju na siguran način. Najvažniji element aspekta autonomnosti u tom kontekstu jest njegova funkcija izbjegavanja sudara i održavanja razdvajanja od ostalih zrakoplova u zračnom prostoru. Ključni tehnološki čimbenik u tom smislu predstavljaju tzv. Sense and Avoid sustavi pred koje je potrebno postaviti odgovarajuće funkcionalne zahtjeve kako bi se postigla tzv. Ekvivalentna razina sigurnosti. Takve zahtjeve i norme je moguće kvantificirati, a kao polazišna osnova nameće se ekvivalentni broj zrakoplovnih nesreća koje su zabilježene u području generalne avijacije. Zatim, potrebno je izvršiti analizu postojećih institucionalnih okvira i dostignute razine regulatornoga uređenja kao podloge za integraciju besposadnih zrakoplova u kontrolirani zračni prostor. Pitanja na koja je potrebno odgovoriti u tom smislu, vezana su uz licenciranje plovidbenosti, obuke posada, zemaljskih upravljačkih stanica i dr. Na kraju, potrebno je i sagledati na koji način će integracija besposadnih zrakoplova biti prihvaćena iz perspektive postojećeg sustava upravljanja zračnim prometom, kako bi se na taj način moglo odgovoriti na pitanje vezano uz daljnje korake u tehnološkom razvoju besposadnih zrakoplova kao inteligentnih transportnih sustava.

zračni promet; besposadni zrakoplovi; upravljanje zračnim prometom; zračni prostor

nije evidentirano