hrvatski

Preliminarno istraživanje raznolikosti i distribucije pripadnika zoonotičnog roda Anisakis spp. u morskih sisavaca Jadrana

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi vrijednosti populacijske dinamike oblića Anisakisspp. (prevalencija, abundancija, intenzitet) u njegovim krajnjim domaćinima u hrvatskom dijelu Jadranskog mora ; morskim sisavcima krupnozubom kitu (Ziphius cavirostris), glavatom dupinu (Grampus griseus), plavobijelom dupinu (Stenella coeruloealba) i dobrom dupinu (Tursiops truncatus). Ujedno, cilj je bio identificirati vrste roda Anisakismolekularnim metodama, s obzirom da se morfološka identifikacija može izvesti samo do razine roda. U tu svrhu korišteni su arhivirani i svježi uzorci probavila dupina, prikupljeni u razdoblju od listopada 1990. do travnja 2012. godine u okviru projekta Veterinarskog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu (Zdravstvene i biološke osobitosti populacija morskih sisavaca u Jadranu). Prevalencija oblića u uginulim kitovima zubanima (n=181) iznosila je 28, 73% (95% interval pouzdanosti od 22, 5% do 35, 9%), odnosno 31, 90% (95% interval pouzdanosti od 25, 1% do 39, 5%) kada se oduzmu iz uzorka mladi kitovi u dobi do godinu dana. Srednja abundancija oblića u 163 domaćina te vrste iznosila je 1209, 96 jedinki oblića, s granicama intervala pouzdanosti 95% utvrđenim „bootstrap“ metodom replika od 510, 4 do 2764, 9, dok je srednji intenzitet oblića iznosio 3781, 13 uz 95% interval pouzdanosti od 1778, 9 do 7128, 4. Usporedbom očekivanih frekvencija teoretskog modela negativne binomne razdiobe sa stvarnim frekvencijama podataka, uz korištenje metode najveće vjerojatnosti (maximum likelihood), nije utvrđeno značajno odstupanje (χ 2 =24.6769, p>0, 05), što znači da Anisakisspp. pokazuje očekivanu negativnu binomnu razdiobu u populaciji domaćina. Prevalencija oblića Anisakisspp. u dobrih dupina (bez jedinki do godine dana) iznosila je 26, 92% (95% interval pouzdanosti od 19, 94% do 35, 34 %), a u plavobijelih dupina 52% (95% interval pouzdanosti od 31, 71% do 70, 41%), što upućuje na statistički značajne razlike u prevalencijama između različitih domaćina. Amplifikacijom fragmenta lokusa citokrom oksidaze 2 mitohondrijske DNK (~600 bp) ukupno 165 jedinki oblića, izoliranog iz četiri vrste krajnjeg domaćina, filogenetskom analizom je utvrđena prisutnost najmanje tri vrste pripadnika roda Anisakisu Jadranu: A. pegreffii(96, 73%), A. physeteris (1, 31%) i A. simplex(1, 96%). Analizom sastava vrsta oblića s obzirom na vrstu domaćina, utvrđena je mješovita infekcija u dobrih dupina (A. pegreffii97, 44% i A. simplex2, 56%), plavobijelih dupina (A. pegreffii97, 62% i A. simplex2, 38%) i krupnozubog dupina (A. pegreffii75% i A. physeteris25%), dok su glavati dupini bili zaraženi jednom vrstom (A. pegreffii100%). Analizom genetske strukture populacije najzastupljenije vrste A. pegreffii(n=148) utvrđeno je 47 polimorfnih mjesta u amplificiranom fragmentu, odnosno 38 haplotipova, od kojih je najveći postotak (66%) pripadao jedinstvenim haplotipovima (25) zastupljenim s jednom jedinkom. Računanjem genetskih indeksa raznolikosti dobivena je visoka vrijednost ukupne raznolikosti haplotipova (h) 0, 6360 +/- 0, 0471, te niska vrijednost nukleotidne raznolikosti (π) 0, 004520 +/- 0, 002706, što upućuje na nedavno usko grlo populacije i naglu posljedičnu ekspanziju. Ovi preliminarni rezultati istraživanja upućuju na iznimnu raznolikost i široku rasprostranjenost vrsta roda Anisakisšto se kosi s našim dosadašnjim spoznajama za Jadran, ali ukazuju i na potrebu sustavnog i ciljanog istraživanja ovog zoonotičnog nametnika u njegovom krajnjem domaćinu.

Anisakis

nije evidentirano