hrvatski

SEZONSKE RAZLIKE U KONCENTRACIJAMA METALA U SADRŽAJU I TKIVU PROBAVILA KLENA (Squalius cephalus L.) IZ RIJEKE SAVE

Metali se u prirodnim vodama javljaju u dva oblika, otopljenom i partikularnom. Dosadašnja istraživanja unosa metala u vodne organizme su uglavnom bila usmjerena na unos otopljenih metala, iako je unos putem hrane jednako važan ili čak važniji za pojedine organizme. Esencijalni metali se unose u biotu kao neophodni mikronutrijenti, koji su uključeni u metaboličke procese organizma, a zbog kemijske sličnosti uz njih se unose i toksični metali, koji nemaju nikakvu biološku ulogu. Zadnjih desetljeća se sve veća važnost pridaje izloženosti organizama metalima putem hrane, što je važno za procjenu bioraspoloživosti i nutritivne važnosti metala u akvakulturi te procjenu njihovih potencijalnih toksičnih učinaka na biotu, kako u ribnjacima, tako i u prirodnim vodama. Kako određivanje ukupne količine metala u hrani ne daje podatak o njihovoj bioraspoloživosti, u ovom istraživanju su određene koncentracije esencijalnih (Cu, Fe, Mn, Zn) i toksičnih metala (Ag, Cd, Ni, Pb) u sadržaju probavila te uspoređene s razinama metala u probavnom tkivu klena (Squalius cephalus L.) iz rijeke Save. Uzorkovanje je provedeno dužinom 150 km riječnog toka od Otoka Samoborskog do Jasenovca i predstavlja jedno od prvih istraživanja o unosu metala putem hrane u ribe u okolišnim uvjetima. S obzirom da primjena probavila kao indikatorskog organa izloženosti metalima još nije uobičajena, usporedili smo koncentracije metala u prednjem (želudac i početni dio srednjeg crijeva) i stražnjem probavilu (završni dio srednjeg i cijelo stražne crijevo), u svrhu procjene prikladnog dijela probavila kao bioindikatorskog tkiva. Osim toga, uzorkovanje smo proveli tijekom (travanj i svibanj) i nakon mrijesta (rujan), u svrhu izbora prikladne sezone za procjenu opterećenja vodnih ekosustava metalima. Analiza Zn u sadržaju i tkivu probavila klena je provedena atomskim apsorpcijskim spektrometrom (AAS), a ostalih metala masenim spektrometrom visokog razlučivanja s induktivno spregnutom plazmom (HR ICP-MS). Koncentracije metala u sadržaju i tkivu probavila klena su povišene u periodu tijekom mrijesta, odnosno proljetnom periodu bržeg metabolizma i povišenog unosa hrane u riba. U obje sezone razine metala u sadržaju probavila opadaju u nizu Fe>Mn>Zn>Cu>Pb>Ni>Cd>Ag, a u probavnom tkivu Zn>Fe>Cu≈Mn>Ni>Pb≈Cd>Ag, što ukazuje da unos metala ovisi o njihovoj bioraspoloživosti, a ne o ukupnoj koncentraciji u hrani. Razine svih analiziranih metala su više u sadržaju probavila u usporedbi s probavnim tkivom, dok su u probavnom tkivu povišene u stražnjem dijelu probavila. Izuzetak je Zn, vjerovatno zato što se Zn u organizmu pohranjuje u probavilu. Naši podaci ukazuju da procjenu izloženosti vodnih ekosustava metalima treba provesti u sezoni nakon mrijesta riba, kada su metali pod manjim utjecajem fizioloških promjena organizma, a kao indikatorski organ izdvajamo stražnji dio probavila, koji i predstavlja mjesto apsorpcije metala iz hrane u ribe.

esencijalni i toksični metali; bioraspoloživost metala; prednje i stražnje probavilo; sezona tijekom i nakon mrijesta

nije evidentirano