hrvatski

Jezične igre u nastavnoj praksi

Igra kao nastavna metoda prisutna je u svim predmetima osnovne škole, štoviše, korištenje igre kao nastavne metode poželjno je, osobito u mlađim razredima osnovne škole, odnosno u razdoblju kada se djeca nalaze u fazi konkretnih misaonih operacija (Piaget, 1977). Upravo je stoga oblikovana i jezična igra čiji je cilj ovladavanje jezika i njegovih sadržaja kroz različite igre koje potiču pisano i usmeno izražavanje, ovladavanje sadržajima gramatike i pravopisa koji su vrlo često djeci osnovnoškolske dobi nezanimljivi, nerazumljivi i teški. Međutim, koliko god govorili o važnosti igre, istraživanja pokazuju (Aladrović Slovaček, 2011) da se djeca u školi ne igraju često, tj. da se samo 15% učenika mlađe školske dobi u nastavi hrvatskoga jezika igra i kroz igru uči. S druge strane, učitelji su svjesni važnosti provođenja različitih metoda i načina učenja te važnosti provođenja igre u nastavi hrvatskoga jezika, no često zbog potrebe ulaganja dodatnoga truda i napora igru ne provode. Stoga je cilj ovoga rada ispitati učitelje koliko često u svojoj nastavnoj praksi koriste igru u nastavi hrvatskoga jezika, koje sadržaje najčešće obrađuju kroz igru, kakva iskustva imaju s igrom te je li im za pripremu nastavnih sadržaja kroz igru potrebno više vremena nego obično. Istraživanje će biti provedeno on-line upitnikom (N = 50).

jezične igre ; poučavanje hrvatskoga jezika ; učitelj hrvatskoga jezika

nije evidentirano