hrvatski

Ples i upotreba droga kao značenjske prakse u sociologiji rave kulture

Potreba za modificiranjem ili odbacivanjem pojma subkulture javlja se početkom devedesetih, uglavnom kao reakcija na pojavu plesne elektronske glazbe i kulture koja oko nje nastaje. Upravo na tom primjeru postavlja se teza o promjenjivoj i kompleksnoj prirodi suvremenih mladenačkih kulturnih praksi, formi i stilova koji, da bi se razumjeli, zahtijevaju novu perspektivu i nove analitičke alate. Osim što su rave kultura i različite scene elektronske glazbe poslužile kao „teren“ na kojem se propituju postavke birminghamske interpretacije subkultura u okviru šire teorijske rasprave o primjenjivosti općih pojmova kao što su klasa, otpor, stil itd., neki su se autori pozabavili analizom specifičnih elemenata koji konstituiraju taj mikro svijet, i to nastojanjem rekonstrukcije organizacijske logike, praksi, rituala, motiva i „struktura osjećaja“ koji stoje iza tog mladenačkog pokreta. Ovaj rad bavi se pregledom i analizom pojedinih post-subkulturnih koncepata koji iz različitih perspektiva i iz drugačijih teorijskih pozicija analiziraju dvije najvažnije (sub)kulturne prakse kojima je definiran svijet elektronske glazbe i rave kulture – konzumaciju droga i ples.

post-subkulturna teorija; rave kultura; elektronska glazba; ecstasy; droge; ples

nije evidentirano