hrvatski

Heterodoksija u Izraelu i Božanstvo El

Prilog se bavi poviješću izraelske vjerske prakse kako na pratičnoj, tako na teoretskoj razini. Nakon kratke analize pojmova monoteizam i politeizam donose se tekstovi iz knjige Postanka i Izlaska koji su onačeni kao monoteistički. U istom smislu govori se o monoteizmu kod proroka (Ilija, Elizej, Hošea, Amos, Deuteroizaija), te kod autora kojega označavamo kao Deuteronomist. U drugom djelu donose se tekstovi (iz Petoknjižja) koji donose pojam ’el. Razvoj ideje monoteizma, koji je teoretski definiran tek od Deuteroizaije u 6. pretkršćanskom stoljeću, u vrijeme babilonskog sužanjstva možemo pratiti od sklapanja Sinajskog Saveza, kada se Izrael obvezao na vjernost Jahvi i kada je Jahve prihvatio Izraela za svoj narod. Prije toga imamo tekstove koji su uzeti dijakrono i koji donose praksu štovanja Boga pod raznim imenima, i na raznim mjestima, lokalnim svetištima, što je bila uobičajena praksa. Jahve polako postaje nacionalni Bog, te preuzima atribute drugih bogova, koji su bili poznati u ambijentu Izraela. Tako je ’el od kanaanskog božanstva postao jedan od atributa Jahve, odnosno sinonim za pojam koji u hrvatskom jeziku glasi Bog.

Jahve, Jahvizam, El, Baal kanaanski, monoteizam

nije evidentirano