hrvatski

Leksikon hrvatske heraldike – Hrvatski heraldičari (2): Viktor Antun Duišin (1898. – 1963.)

Viktor Antun Duišin (također i kao Viktor Anton Dujšin, kapetan Antun Viktor conte Duišin, Víctor Antonio Duisin) rođen je u Nerežišćima na otoku Braču 5. rujna 1898. u obitelji koja je potjecala iz Kaštela te je nosila plemićki naslov. Kratko boravi u rodnom mjestu jer s roditeljima od svoje druge godine života započinje živjeti u Južnoj Americi, u glavnom gradu Čilea Santiagu. Nakon gimnazijskog školovanja odlučuje se za vojni poziv i pristupa američkoj ratnoj mornarici gdje postiže čin poručnika fregate (1918.). U drugoj polovini 1918. Duišina pronalazimo kao dragovoljca u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama i to pri tamošnjoj srpskoj vojnoj misiji. Nakon te kratke epizode, zapošljava se u američkoj trgovačkoj mornarici. U New Yorku polaže kapetanski ispit 1920. godine. U mornarici je ostao raditi nekoliko godina, da bi se 1929. godine odlučio vratiti u domovinu, prvotno u Split, a potom u Zagreb. Spomenimo da je bio odlikovan medaljom Victory Cross. Povratkom u Hrvatsku Duišin se posvećuje heraldičkim i genealoškim istraživanjima. Godine 1937. u Zagrebu započinje uređivati i izdavati Glasnik heraldike – časopis za grboslovlje, rodoslovlje, životopis i pečatoslovlje koji je bio zamišljen kao mjesečnik, ali nije izlazio redovito. Tiskan je svega u dva godišta (I/1937., II/1938.). Glasnik heraldike bio je zapravo predradnja i propagandna podloga za budući heraldički zbornik, tj. Zbornik plemstva. Taj je časopis nakon ugasnuća Vitezovića pokušao popuniti prazninu u hrvatskoj historiografskoj periodici s obzirom na rečene pomoćne povijesne znanosti. Duišin je ispisao brojne članke na stranicama vlastitog Glasnika heraldike od kojih neke treba posebno izdvojiti: ''Ilirski grbovnik Rubčića ili Korjenić-Neorića'', II (1938) 3-4, str. 3-8 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 16-20 ; ''Hrvatski heraldičari i genealozi'', II (1938) 5-6-7-8, str. 21-22 ; ''Stara hrvatska plemena'', I (1937) 3, str. 3-6 ; I (1937) 4, str. 8-9 ; II (1938) 1-2, str. 16-18 ; II (1938) 3-4, str. 12-13 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 37-39 ; ''Development of the Croatian nobility (I. Historical sketch as an introduction ; II. Origin of the Croatian nobility)'', I (1937), 3, str. 13-14 ; I (1937), 4, str. 11-12. U suradnji s Aleksandrom Kulmerom, Milanom Praunspergerom, Alfredom Makancem, Ivanom Dominisom i Bartolom Zmajićem izradio je i u vlastitoj nakladi objavio Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. Zbornik je tiskan u Zagrebu 1938. u 2000 primjerka (s posebnom numeracijom), točnije, te je godine tiskana njegova prva knjiga koja obuhvaća plemićka prezimena od slova A do slova H. Prvi svezak druge knjige, od slova I do slova J, objavljen je 1939. godine. Po nekim navodima zbornik je bio dovršen – no, Duišin ga nije uspio objaviti, a skupljena povijesna i heraldička građa nažalost je propala. Posebno se usmjerio i na proučavanje povijesti srpskoga plemstva objavljujući rad pod naslovom ''Srpske plemićke porodice od 1690 – 1790'' (Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu, XIII/1-2, Novi Sad 1940., str. 89-123). Bio je i predsjednik Organizacije iseljenika u Zagrebu. Kao član Družbe Braće hrvatskog zmaja (Zmaj Cetinski) angažiran je u izradi zmajskih grbova, a između ostalog izradio je grbove u Kamenitim vratima (središtu društva) te u zrinskom Ozlju. Izradio je i nacrt grba Banovine Hrvatske (Kombinacija grba banovine Hrvatske, Hrvatski dnevnik, Zagreb, god. V., br. 1323, 7. I. 1940., str. 13) pitajući se koji je pravi i najstariji grb Hrvatske i koje bi hrvatske grbove imao sadržavati grb Banovine Hrvatske. U Hrvatskoj Enciklopediji bio je pomoćni urednik za heraldiku. Napisao je i potpoglavlje ''Poviest hrvatskog plemstva i heraldike'' u zborniku Naša domovina. Zbornik – knjiga I. Nezavisna Država Hrvatska: sv. 1. Hrvatska zemlja – Hrvatski narod – Hrvatska poviest – Hrvatska znanost (ur. Filip Lukas, Zagreb 1943., str. 203-211). Svojim napisima, poglavito književnim i putopisnim, surađivao u različitim dnevnicima i zabavnicima (Obzor, Spremnost, Nedjeljne viesti, Novine), a bio je jedno vrijeme i urednik tjednika Za vas i Zabavnika. Završetkom Drugoga svjetskoga rata, a zbog ''svoje djelatnosti koja je ideološki bila u sukobu s NOP-om'' (D. Mataić Pavičić) napušta tadašnju Jugoslaviju. Od 1946. do 1958. živi u Italiji, u Milanu i Rimu, baveći se preprodajom filmova. Godine 1958. vraća se u Santiago de Chile, gdje pak zarađuje za život preprodajom brodova. U literaturi postoje dva mišljenja o mjestu njegove smrti 1963. godine – po jednima je umro (a što je vrlo vjerojatno) u Santiagu de Chile, a po drugima u Rimu. U leksikonu Hrvati u Čileu D. Mataić Pavičić kao mjesto smrti navodi Santiago de Chile. Viktor Antun Duišin, iako bez formalnog povjesničarskog obrazovanja, zauzima zaslužno mjesto u hrvatskoj heraldici prvenstveno iz dva razloga: prvo) zbog pokretanja Glasnika heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, životopisa i pečatoslovlja, i drugo) zbog usporednog rada na izdavanju Heraldičkog zbornika – Zbornika plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, a što su svakako pažnje vrijedni projekti. Za bio-bibliografske podatke o V. A. Duišinu vidjeti sljedeće radove: Marita Batinović, ''Duišin, Viktor Antun (Nerežišća na Braču, 5. IX. 1898. – Santiago de Chile ?, 1963.)'', u: Hrvatski biografski leksikon 3 (Č – Đ), ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1993., s. v. ; redakcijski tekst ''Duišin, Viktor Antun (Dujšin, Viktor Anton)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s.v. ; Dane Mataić Pavičić, Hrvati u Čileu: životopisi / Croatas en Chile: biografias, Zagreb: Dane Mataić Pavičić, 1998., str. 59-60 ; Tomislav Galović, Hrvatska heraldička periodika: Vitezović i Glasnik heraldike, Arhivski vjesnik, god. LII (2009), str. 81-127.

Leksikon hrvatske heraldike; hrvatski heraldičari; Viktor Antun Duišin (1898. – 1963.)

nije evidentirano

engleski

The Croatian Heraldry Lexicon – Croatian Heraldists (2): Viktor Antun Duišin (1898–1963)

Viktor Antun Duišin (također i kao Viktor Anton Dujšin, kapetan Antun Viktor conte Duišin, Víctor Antonio Duisin) rođen je u Nerežišćima na otoku Braču 5. rujna 1898. u obitelji koja je potjecala iz Kaštela te je nosila plemićki naslov. Kratko boravi u rodnom mjestu jer s roditeljima od svoje druge godine života započinje živjeti u Južnoj Americi, u glavnom gradu Čilea Santiagu. Nakon gimnazijskog školovanja odlučuje se za vojni poziv i pristupa američkoj ratnoj mornarici gdje postiže čin poručnika fregate (1918.). U drugoj polovini 1918. Duišina pronalazimo kao dragovoljca u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama i to pri tamošnjoj srpskoj vojnoj misiji. Nakon te kratke epizode, zapošljava se u američkoj trgovačkoj mornarici. U New Yorku polaže kapetanski ispit 1920. godine. U mornarici je ostao raditi nekoliko godina, da bi se 1929. godine odlučio vratiti u domovinu, prvotno u Split, a potom u Zagreb. Spomenimo da je bio odlikovan medaljom Victory Cross. Povratkom u Hrvatsku Duišin se posvećuje heraldičkim i genealoškim istraživanjima. Godine 1937. u Zagrebu započinje uređivati i izdavati Glasnik heraldike – časopis za grboslovlje, rodoslovlje, životopis i pečatoslovlje koji je bio zamišljen kao mjesečnik, ali nije izlazio redovito. Tiskan je svega u dva godišta (I/1937., II/1938.). Glasnik heraldike bio je zapravo predradnja i propagandna podloga za budući heraldički zbornik, tj. Zbornik plemstva. Taj je časopis nakon ugasnuća Vitezovića pokušao popuniti prazninu u hrvatskoj historiografskoj periodici s obzirom na rečene pomoćne povijesne znanosti. Duišin je ispisao brojne članke na stranicama vlastitog Glasnika heraldike od kojih neke treba posebno izdvojiti: ''Ilirski grbovnik Rubčića ili Korjenić-Neorića'', II (1938) 3-4, str. 3-8 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 16-20 ; ''Hrvatski heraldičari i genealozi'', II (1938) 5-6-7-8, str. 21-22 ; ''Stara hrvatska plemena'', I (1937) 3, str. 3-6 ; I (1937) 4, str. 8-9 ; II (1938) 1-2, str. 16-18 ; II (1938) 3-4, str. 12-13 ; II (1938) 5-6-7-8, str. 37-39 ; ''Development of the Croatian nobility (I. Historical sketch as an introduction ; II. Origin of the Croatian nobility)'', I (1937), 3, str. 13-14 ; I (1937), 4, str. 11-12. U suradnji s Aleksandrom Kulmerom, Milanom Praunspergerom, Alfredom Makancem, Ivanom Dominisom i Bartolom Zmajićem izradio je i u vlastitoj nakladi objavio Heraldički zbornik. Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini. Zbornik je tiskan u Zagrebu 1938. u 2000 primjerka (s posebnom numeracijom), točnije, te je godine tiskana njegova prva knjiga koja obuhvaća plemićka prezimena od slova A do slova H. Prvi svezak druge knjige, od slova I do slova J, objavljen je 1939. godine. Po nekim navodima zbornik je bio dovršen – no, Duišin ga nije uspio objaviti, a skupljena povijesna i heraldička građa nažalost je propala. Posebno se usmjerio i na proučavanje povijesti srpskoga plemstva objavljujući rad pod naslovom ''Srpske plemićke porodice od 1690 – 1790'' (Glasnik Istoriskog društva u Novom Sadu, XIII/1-2, Novi Sad 1940., str. 89-123). Bio je i predsjednik Organizacije iseljenika u Zagrebu. Kao član Družbe Braće hrvatskog zmaja (Zmaj Cetinski) angažiran je u izradi zmajskih grbova, a između ostalog izradio je grbove u Kamenitim vratima (središtu društva) te u zrinskom Ozlju. Izradio je i nacrt grba Banovine Hrvatske (Kombinacija grba banovine Hrvatske, Hrvatski dnevnik, Zagreb, god. V., br. 1323, 7. I. 1940., str. 13) pitajući se koji je pravi i najstariji grb Hrvatske i koje bi hrvatske grbove imao sadržavati grb Banovine Hrvatske. U Hrvatskoj Enciklopediji bio je pomoćni urednik za heraldiku. Napisao je i potpoglavlje ''Poviest hrvatskog plemstva i heraldike'' u zborniku Naša domovina. Zbornik – knjiga I. Nezavisna Država Hrvatska: sv. 1. Hrvatska zemlja – Hrvatski narod – Hrvatska poviest – Hrvatska znanost (ur. Filip Lukas, Zagreb 1943., str. 203-211). Svojim napisima, poglavito književnim i putopisnim, surađivao u različitim dnevnicima i zabavnicima (Obzor, Spremnost, Nedjeljne viesti, Novine), a bio je jedno vrijeme i urednik tjednika Za vas i Zabavnika. Završetkom Drugoga svjetskoga rata, a zbog ''svoje djelatnosti koja je ideološki bila u sukobu s NOP-om'' (D. Mataić Pavičić) napušta tadašnju Jugoslaviju. Od 1946. do 1958. živi u Italiji, u Milanu i Rimu, baveći se preprodajom filmova. Godine 1958. vraća se u Santiago de Chile, gdje pak zarađuje za život preprodajom brodova. U literaturi postoje dva mišljenja o mjestu njegove smrti 1963. godine – po jednima je umro (a što je vrlo vjerojatno) u Santiagu de Chile, a po drugima u Rimu. U leksikonu Hrvati u Čileu D. Mataić Pavičić kao mjesto smrti navodi Santiago de Chile. Viktor Antun Duišin, iako bez formalnog povjesničarskog obrazovanja, zauzima zaslužno mjesto u hrvatskoj heraldici prvenstveno iz dva razloga: prvo) zbog pokretanja Glasnika heraldike: grboslovlja, rodoslovlja, životopisa i pečatoslovlja, i drugo) zbog usporednog rada na izdavanju Heraldičkog zbornika – Zbornika plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Dubrovniku, Kotoru i Vojvodini, a što su svakako pažnje vrijedni projekti. Za bio-bibliografske podatke o V. A. Duišinu vidjeti sljedeće radove: Marita Batinović, ''Duišin, Viktor Antun (Nerežišća na Braču, 5. IX. 1898. – Santiago de Chile ?, 1963.)'', u: Hrvatski biografski leksikon 3 (Č – Đ), ur. Trpimir Macan, Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 1993., s. v. ; redakcijski tekst ''Duišin, Viktor Antun (Dujšin, Viktor Anton)'', u: Tko je tko u NDH. Hrvatska 1941. –1945., ur. Marko Grčić, Zagreb: Minerva (Biblioteka Leksikoni), 1997., s.v. ; Dane Mataić Pavičić, Hrvati u Čileu: životopisi / Croatas en Chile: biografias, Zagreb: Dane Mataić Pavičić, 1998., str. 59-60 ; Tomislav Galović, Hrvatska heraldička periodika: Vitezović i Glasnik heraldike, Arhivski vjesnik, god. LII (2009), str. 81-127.

The Croatian Heraldry Lexicon; Croatian Heraldists; Viktor Antun Duišin (1898–1963)

nije evidentirano