hrvatski

Besora – Euaggelion – Evanđelje

Riječ „evanđelje“ u hrvatskom jeziku je oznaka za četiri novozavjetna spisa, evanđelja, autora Mateja, Marka, Luke i Ivana. Ova je riječ postala terminus technicus i označava specifičnu književnu vrstu koja se kao takova pojavljuje, nastaje u drugoj polovici prvog kršćanskog stoljeća. U pozadini ovog sadržaja stoji u grčkom svijetu carski kult i vijesti oko osobe cara, koje uvijek znače nešto dobro za careve podanike, za narod. Sadržajno je ovaj pojam vezan uz biblijski pojam bsr/besora. Semantičko polje ovih dvaju pojmova koji svoje porijeklo imaju u semitskim jezicima i znače vijest, uglavnom pozitivnu, s tim što se autori o tome ne slažu, da li je značenje pozitivno, ako termin uz sebe nema i oznaku dobar/dobra (vijest) je svakako vijest, novost. Istoznačni pojam nalazimo u više semitskih jezika (akadski, etiopski, arapski, judejsko-aramejski, ugaritski). Nakon uvoda autor navodi više starozavjetnih tekstova u kojima se pojavljuje pojam bsr/besora. Radi se o vijesti ili glasniku koji tu vijest donosi. U klasičnom grčkom imamo jasnu distinkciju:za donositelja vijesti to je plaća glasnika, za primatelje vijesti to je sadržaj onoga što glasnik donosi. U Novom zavjetu riječ euaggelion može značiti Isusa Krista, kao Mesiju koji je sadržaj propovijedanja apostola i učenika, njegov nauk i djela, ali isto tako to je oznaka za spise Novog zavjeta, bilo cijeli Novi zavjet, bilo četiri spisa koja nazivamo „evanđelja“, kao novu književnu vrstu.

evanđelje, bsr, besorah, euaggelion, blagovijest

nije evidentirano