hrvatski

Odstupanje od naglasnoga sustava hrvatskoga jezika u notnim zapisima crkvene pjesmarice

Hrvatski standardni jezik kao autonoman oblik jezika počiva na pet normi: gramatičkoj, pravopisnoj, pravogovornoj, stilskoj i leksičkoj (Katičić, 1992). Dok pravopisna norma podrazumijeva poštivanje pravila u pisanome izrazu, pravogovorna norma podrazumijeva pravilnu artikulaciju glasova, akcentuaciju riječi i izraza te pravilnu intonaciju. Upravo po ovoj normi svaki je jezik specifičan i melodijski prepoznatljiv (Brozović, 2007). Stoga je poštivanje pravogovorne norme iznimno važno za interpretaciju teksta, kako govorenu i pisanu, tako i glazbenu. Naime, primijećeno je da notno-tekstualni zapis ponekad dovodi do pogrešnih i vrlo nelogičnih izgovora riječi pa i cijelih izraza (ili glazbenih fraza) u glazbenoj interpretaciji teksta. Vođena time napravljena je analiza sadržaja službene hrvatske crkvene (katoličke) liturgijske pjesmarice Pjevajte Gospodu pjesmu novu (2012). Analizom sadržaja obuhvaćeno je stotinjak pjesama koje se prigodno pjevaju za velike blagdane – Božić i Uskrs, kroz došašće, korizmu i uskrsno vrijeme te su time poznate većem broju ljudi. Utvrđeno je da postoje pjesme u kojima do odstupanja dolazi zbog pogrešnoga notalnoga ili tekstualnoga zapisa (prijevodi, transkripcije, notografija) te pogrešne interpretacije. Rezultati ovoga istraživanja pokazat će i koliko odstupanja od naglasnoga sustava hrvatskoga jezika u glazbenoj interpretaciji tekstova mogu dovesti do nerazumijevanja ili pogrešnoga shvaćanja cjelokupnoga sadržaja i poruke teksta.

naglasci; intonacija; notografija; interpretacija teksta

nije evidentirano