hrvatski

Intelektualci i rat u spisima i zapisima braće Božidara i Nikole Adžije

Karl Manhajm, kao tipičan predstavnik teorija elita, najveći značaj pripisuje intelektualnoj i političkoj eliti. Suvremena sociološka istraživanja pokazuju da humanističku inteligenciju kao stvaraoce ideja, nositelji društvene i političke moći nastoje dovesti u svoju službu i/ili kontrolu. . „Sreća je, međutim, po čovječanstvo i čovječnost da je uvijek bilo pojedinaca koji su umijeli i smjeli prekoračiti i takva ograničenja i da, bez zaziranja od posljedica, dođu u sukob s postojećim...“ (Sociološki rečnik 2007. : 196). Dio intelektualaca ne želi služiti nikome osim istini, a u određenim društvenim prilikama i pod cijenu vlastitog života . Jedan od takvih intelektualaca jest, revolucionar, kulturni radnik i publicist, Božidar Adžija (Drniš, 1890. – Zagreb /Dotrščina, 1941.). Hapšen je 1936., 1938. i 1939. Režim Cvetković-Maček hapsi ga 30/31. ožujka 1941., a po dolasku Njemaca i formiranja NDH u okviru okupacijskog sistema, predan je ustašama. Strijeljan je u Dotrščini 9. 7. 1941. zajedno s Keršovanijem i Pricom. Njegov 15 godina stariji brat Nikola – Nine, zaslužan za otkrivanje talentiranosti Meštrovića, vodio je desetljećima dnevničke bilješke od kojih mu je posthumni objavljen Dnevnik 1941. – 1950. Nine je za Božinu smrt doznao iz novina 11.7./41., a isti dan bilježi: Božo je „sav svoj život proveo u radu, na knjizi“, bio je „neopasni ideolog“ s velikom ljubavlju „prema radnom narodu“, idealist. Zatim „volio je tamnicu nego ministarsku stolicu“. U svom publicističkom radu B. Adžija angažiran je protiv rata i fašizma. Još u članku „Najpreče potrebe današnjice“ (Odjek, 1935.) među osnovna i goruća pitanja Adžija ubraja borbu protiv fašizma, a„za slobodu i ravnopravnost naroda, za temeljna demokratska i građanska prava“. Ukazuje da se ne treba pozivati „na sociologe i druge učenjake“ jer je „poznato, da je radništvo jedna društvena klasa, a ne stalež, i ona kao takova nikako ne može imati zajedničke niti koordinirane ekonomske i socijalne interese sa industrijalcima, bankarima i veletrgovcima makar pripadali istom narodu“. U „Književniku“ (1/1936) objašnjava gdje treba tražiti „genezu ideje o narodnom frontu slobode“ koji ima nositi „izrazito protufašističko obilježje“, a za mir, slobodu i demokraciju i tako nastavlja do kraja života. U jednom pismu bratu Nini veljače1941. on piše: „Ti i sam vidiš u kakvim vremenima živimo... Proživjeti ćemo još jedan vrlo težak i mukotrpan provizorij, ali tko će ga preživjeti, taj će imati pravo da očekuje mnogo ljepšu i sretniju sutrašnjicu. U tom očekivanju i u borbi za nju, smisao je našeg života.“

intelektualci i rat; braća Božidar i Nikola Adžija; antifašizam; humanistička inteligencija; publicistički rad B. Adžija

nije evidentirano