hrvatski

Svjetlo duše: figura promjene u dramama Josipa Kosora

Cilj je rada pokušati odrediti, na temelju analize izdvojenih drama, opis mehanizma pomoću kojeg Josip Kosor izgrađuje dramski svijet u čijem je središtu trijumf ljudske duše i pobjeda duhovne nad materijalnom sferom. Proces duhovne obnove, dinamizam obraćenja iz stanja grijeha i/ili zanemarivanja bližnjega u stanje priznanja, pokajanja i iskupljenja zbog počinjenoga (ne)djela/grijeha, moguće je opisati funkcionalnom figurom/izrazom/konceptom promjene koja je u sintaktičkim i semantičkim aspektima bliska teološkom pojmu duhovne preobrazbe, metanoje, odnosno sastavnicama sakramenta pokore (priznanje, pokajanje, ispovijed, iskupljenje/odrješenje). Četiri drame predstavljaju različite stupnjeve u konstrukciji figure promjene, a svaka je od njih u vezi sa statusom subjekta promjene u neposrednoj društvenoj sredini: što su grijesi subjekta spram kolektiva veći i naglašeniji, to je i izvedba i prepoznavanje pojedinih aspekata figure promjene izraženije i efektnije. Izabrane drame svjedoče kako rješenje svake situacije, unutarnje/individualne ili izvanjske/društvene krize valja tražiti u pojedincu, u promjeni njegovog duhovnog stanja, a ne u promjeni društvenih i političkih odnosa. Na djelu je utopijska konstanta ekspresionizma: unutarnja pretvorba pojedinca - krik duše - ključ je za razrješenje nagomilanih frustracija kolektiva.

hrvatski ekspresionizam – drama; poetika ekspresionizma; Josip Kosor; Biblija i hrvatska književnost; semantika dramskog teksta; intertekstualnost

nije evidentirano