hrvatski

Sumrak ega

U kontekstu suvremenoga pjesništva, "Sumrak ega" Mire Perić Kraljik stilistički korespondira s dramskim monologom pa možemo govoriti o vizualnoj pjesmi. Naime, vizualno pjesništvo, kako ga razlaže Goran Rem (u knjizi Koreografija teksta 1), dijelom je intermedijalnoga pjesništva u čijim se predlošcima izvodi predtekstno susretanje koda poezije s kodovima vizualnih, audiovizualnih i auditivnih medija. Upotrijebljena kazališna terminologija, u lirskoj analizi temati i sintagme, nižu se u stihovima izrijekom: kože, komični karakteri, farse, publiko, scenski komad, komedija, skakanje u predstavu, kazališni plan, ti moje kazalište, kazalište moje, koreografija humornih očiju, kazališne zgrade, iz predstave, reflektora, redatelju, glumim, u predstavi, uloga žrtve, uloge, drama. Slijede podudarne figure dikcije (Potrošači kupuju) razvidne u ekspresivnom ponavljanju riječi, stilske figure, no nema strofne ujednačenosti izuzev katrene (Kako si?), distiha i tercine (Ja, ja, ja...). Stihom pjesnikinja kazuje samoodređenje: "U pokretu života traži spokojstvo/i Boga." I ostvaruje čeznutljivi susret u igri, riječima i sebedarju ovom knjigom slobodnih stihova, u strofičnim i stihičnim pjesmama podložnim inspiracijskom raspoloženju obojenom različitim koloritom u 42 pjesme. Radosni je to čin ljepote stvaranja pred čitateljem usred prigušenoga "sumraka ega", umjetničkoga erosa, koji poput svjetlosti zapali mrak u gledalištu prije početka predstave. I sumrak bi pretvoren u svjetlost svjetioničarke. U svevremenu prisutnost Ljubavi, tu, u jedinki, u nama i s nama. (O knjizi: Nevenka Špoljarić, prof.)

rođenje ega; ideje ega; rat ega; besmrtnost; mirenje; svjetlost; ljubav; kazalište; spokojstvo; Bog

nije evidentirano