hrvatski

Kompleksne parcijalne epilepsije

Parcijalne, fokalne ili lokalizacijom određene epilepsije se manifestiraju napadajima koji su posljedica epileptogenog žarišta u mozgu. Parcijalni napadaji čine 60-70% svih epilepsija. Iktalni simptomi su pogotovo na početku određeni lokalizacijom, a ne etiologijom. Kompleksne epilepsije su karakterizirane određenim stupnjem oštećenja svijesti. ILAE komisija (1989.) klasificira fokalne epilepsije, prema njihovom topografskom ishodištu, na temporalne, frontalne, parijetalne i okcipitalne epilepsije. Kompleksne parcijalne epilepsije nastaju u temporalnom režnju u oko 60% slučajeva, u frontalnom režnju u oko 30% te u drugim kortikalnim lokacijama u oko 10% slučajeva. Kompleksne parcijalne napadaje s ishodištem u temporalnom i frontalnom režnju u pravilu čine tri elementa. Aura je česta kod kompleksnih parcijalnih epilepsija i javlja se kao somatosenzorna, autonomna i psihička senzacija. Promjena stanja svijesti obično se javlja progresijom napadaja iz aure, ali se može razviti i paralelno s njome. Treći simptom kompleksnog parcijalnog napadaja su automatizmi, definirani kao nevoljna motorička aktivnost, koja se zbiva tijekom napadaja ili postiktalno. Dijagnoza kompleksne parcijalne epilepsije se postavlja anamnezom, kliničkim pregledom, elektroencefalografijom (EEG) i video-EEG-om te neuroradiološkom obradom (magnetska rezonanca mozga). Terapija je slična u većini fokalnih epilepsija. Antiepileptički lijekovi prvog izbora su karbamazepin i okskarbazepin koji postignu remisiju u oko 80% slučajeva. Nažalost, kod nekih pacijenata će doći do relapsa. Pacijenti s farmakorezistentnim oblikom epilepsije zahtijevati će neki oblik neurokirurškog liječenja.

kompleksne parcijalne epilepsije; poremećaj svijesti; lokalizacija

nije evidentirano