hrvatski

Je li država prema svojem najvišem određenju - prošlost?

Autor zastupa tezu da u Hegelovoj Filozofiji prava postoje dvije tendencije, koje se međusobno dotiču, prožimlju i podržavaju: s jedne strane, država je takvo stanje društva u kojem vlada općenita volja građana. Ona je jedini izvor pozitivnog prava, jer samo preko nje mogući su zakoni koji ne čine nepravdu podanicima. Država se ovdje promatra kao idealna zniverzalna osobnost, prilagođena spekulativnom kretanju autorefleksije. S druge strane, kao razumska, država je ujedinjenje različitih interesa koje bi trebalo osigurati dobar život građana. Princip njihova udedinjenja ovdje je posebna korist. Ovdje nije samoodrežđenje apsolutni princip njihova ujedinjenja ujedinjenja, nego uzajamni kompromis, uzajamni kompromis, uzajamni uspjeh i srazmjerno jednaki učinak koji stvara uzajamnu osvisnost. Ove dvije tendencije u potpunosti su odredile shvaćanje države u njemačkom kulturnom prostoru: jednom ona nastupa kao idealna veza reflektirajućih pojedinaca, a drugi put kao aparat moći. Ovu tendenciju pokazuje autor na njemačkoj jurisprudenciji. Autor smatra da je došlo do kraja politike koje se orijentira bilo na državi kao idealnoj zajednici, ili državi kao aparatu moći. Jedino snažno demokratsko posredovanje civilnog društva može nadvladati ove dvije apstraktne solucije.

država; filozofija prava; Hegel

nije evidentirano