hrvatski

Jezična raslojavanja u leksiku hrvatskih osnovnoškolaca: vertikalno-horizontalni varijeteti

Isti se jezik različito govori, djelomice i različito piše, ovisnosno o govorniku i sugovorniku, komunikacijskoj situaciji, vremenu i mjestu u kojemu se ostvaruje. Jezična je realizacija, dakle, bila usmena ili pisana, privatna ili javna, pod utjecajem specifičnih jezičnih i izvanjezičnih uvjeta u kojima se jezik upotrebljava. Posljedica je neminovno jezično raslojavanje koje se ogleda u varijetetima, jezičnim posebnostima više ili manje različitima od standardnojezične norme. Od četiri temeljna jezična varijeteta (vremensko, prostorno, društveno i funkcionalno raslojavanje), u radu je prvenstveno riječ o vertikalnome dijastratičkom raslojavanju (socijalna dimenzija) i horizontalnome dijatopijskom raslojavanju (prostorna dimenzija) u leksiku hrvatskih osnovnoškolaca. No, osim dobno određenih socijalnih dijalekata (urbanolekata i regiolekata), u leksiku osnovnoškolaca ogleda se i situacijsko raslojavanje s dijafazijskim varijetetima u usmenoj i pisnoj komunikaciji, zasićenoj velikim brojem tuđica (anglizmi) te globalizmima (neologizmi internetske i SMS komunikacije). Cilj je rada istražiti kako dinamika jezičnih promjena i jezični varijeteti utječu na odnos između standardnoga jezika, hrvatskih dijalekata i novonastaloga «hibridnoga» jezika hrvatskih osnovnoškolaca.

jezično raslojavanje; vertikalni varijeteti; horizontalni varijeteti; bogaćenje leksika; usvajanje hrvatskoga jezika

nije evidentirano