hrvatski

Spoznajno-istraživački potencijal geografije u znanstvenom sustavu

Znanstveni je sustav sa svim svojim područjima, poljima i granama u osnovi u funkciji cjelokupnog civilizacijskog razvoja, razvoja sposobnosti, misli i spoznaje, općeg napretka, uređenosti različitih prostora, stvaranja novih vrijednosti i očuvanja postojećih, usvajanja činjenica i generalizacija, upoznavanja nepoznatog, dokučivanja i projiciranja zakonitosti, predviđanja budućnosti, logike postojanja, filozofije nastanka, razvoja i nestanka, pronalaženja ili težnje k istini, načina funkcioniranja...razumijevanja objektivne stvarnosti. U njemu je mjesto i geografiji s potpuno istom ulogom, ali sa specifičnostima njezinog predmeta interesa i metodološkog pristupa. Predmetna raznolikost primarni je faktor razlikovanja u tom sustavu, dok je posebna (granska) metodološka razvijenost u funkciji značenja, uloge i reda veličine bitnosti znanstvenih područja, polja, grana i disciplina u ukupnom kretanju, povezivanju, nastanku, opstanku, nestanku i razvoju materijalnog i misaonog svijeta. U toj se objektivnoj stvarnosti formiraju vrlo složeni odnosi, a među najsloženije možemo ubrojiti one koje među sobom razvijaju prirodna osnova najšire shvaćena i društvena nadgradnja, i predmet su zanimanja velikog dijela znanstvenog sustava. Dio tih odnosa nastalih i materijaliziranih na Zemljinoj površini, u prostoru neposredno iznad nje (geografskom prostoru), predmet su interesa geografskog znanstvenog sustava. Predmetna jasnoća i neospornost, objektivno postojeći dio stvarnosti koja nas okružuje, značaj materijaliziranih i misaonih refleksija u konačnom i mjerljivom prostornom (geografskom) sustavu za razumijevanje, organiziranje, funkcioniranje i predviđanje ukupnog razvoja prostora na Zemljinoj površini ima fundamentalno značenje, s obzirom da je taj prostor u osnovi civilizacijskog razvoja, prepoznatljivosti (identiteta), organiziranja, planiranja i predviđanja prevladavajućeg dijela društvene nadgradnje. Otuda slijedi i objektivno značenje i uloga geografije u realnom i integrativnom znanstvenom okviru koju potiskuju naglašene slabosti geografskog metodološkog sustava i prakticizam usvajanja nedefiniranog predmeta interesa i nejasnog teorijskog koncepta. Kad se prakticizmu dodaju osobna zanimanja, samo statističko vrednovanje snage misli, pisanja, izražavanja i spoznaje, nepriznavanje intelektualnih pretpostavki i po njima raznolikosti itd., (što postaje obilježje praktički cijelog „bolonjskog” znanstvenog sustava ubrzanog i površnog akademskog obrazovanja), subjektivne geografske slabosti odredile su i njezin položaj u znanstvenom sustavu, a slijedom toga i u drugim sustavima (odgojno-obrazovnom, društvenom, političkom, javnom poslovnom i slično. Međutim, to ne umanjuje geografski znanstveni potencijal, nego pred nas stavlja veliki izazov i nameće potrebu radikalnijih organizacijsko-tehničkih promjena i javnog djelovanja u funkciji njegove aktivacije. U našem se geografskom prostoru događaju stalne promjene i imanentno su geografski interes, jer slijede prostornu logiku, čije suptilnosti razmatraju i primarno razumiju oni koji se tim prostorom bave, ali na žalost objašnjavaju drugi. Znatan dio tih promjena, posebno na nacionalnoj prostornoj razini, privlači veliki javno-društveni i politički interes, kroz koji bi geografski potencijal, identitet i opću prepoznatljivost geografije te položaj i etabliranje u znanstvenom sustavu bilo moguće bitno usmjeriti i podići. Logika strateškog prostornog povezivanja (Pelješki most), zaštite vlastitog prostora (Gornji horizonti), funkcionalne regionalne podjele, potrebe popisivanja stanovništva, registra stanovništva i teritorijalnih jedinica, regionalnog razvitka itd. samo su neki od izazova u aktivaciji geografskog spoznajnog potencijala.

potencijal; spoznaja; znanost; sustav; prostor

nije evidentirano