hrvatski

Ocjena moždane autoregulacije transkranijskim doplerom pomoću zadržavanja daha kao vazodilatatornog stimulusa

Cilj ovog rada je procijeniti moždanu vazorekativnost TCD-om, mjerenjem srednjih brzina protoka u bazalnim uvjetima te nakon hiperkapnije, zadržanog daha, potom te rezultate usporediti s ostalim metodama za procjenu vazoreaktivnosti (CO_2, acetazolamid) i ortostatskim hemodinamskim odgovorom.Ispitano je 60 polaznika zrakoplovne akademije, 50 ispitanika sa stenozom karotide većom od 75 %, te grupa zdravih ispitanika.Hiperkapnija se izazvala nakon zadržavanja daha od pola minute te su potom mjerene brzine protoka u svim krvnim žilama. Najveće vrijednosti imali su zrakoplovci, zatim kontrolna skupina te zatim skupina ispitanika sa stenozom. Najveći značajan porast zabilježen je u sifonu, ACM, desnoj vert. art. vertebralis u zrakoplovaca. U skupini sa stenozom došlo je do vrlo slabog porasta, a u nekih je nakon 20 s zabilježen pad koji je bio najizraženiji u sifonu i ACM stenotičke strane. Kontrolna skupina i zrakoplovci nisu se razlikovali tijekom trajanja testa. Skupina sa stenozom pokazala je po završetku testa mali porast na strani stenoze, a veći porast na suprotnoj strani. Porast zabilježenih brzina protoka u zrakoplovaca je bio četverostruk, najveće razlike u sifonu karotide, ACM i desnoj vert.art. Vazodilatorni odgovor je najviši u zrakoplovaca, zatim u kontrolnoj skupini te u skupini sa stenozom. Pulsatilnost i krvni tlak niosu se značajnije mijenjali tijekom ispitivanja. Slaba cerebrovaskularna reaktivnost u skupini ispitanika sa stenozom govori o iscrpljenoj autoregulacijskoj rezervi. Za ispitivanje i objektivnu procjenu dobivenih vrijednosti autoregulacijskog kapaciteta može koristiti usporedba stenotične i suprotne strane. Uvođenjem TCD-a kao metode uz ostale može pomoći kod ispitanika sa znatnom redukcijom vazoreaktivnosti obzirom na prevenciju, dijagnozu, klasifikaciju, terapiju i prognozu.

moždana autoregulacija; transkranijski dopler; zadržavanje daha

nije evidentirano