hrvatski

Jonasov "princip odgovornosti" kao problem a ne kao rješenje suvremene etike

Svojom knjigom Das Prinzip Veranwortung Hans Jonas je pokušao naznačiti etiku za "tehnološku civilizaciju". Nasuprot dosadašnjoj "antropocentričnoj" etici "istovremenosti", Jonasova etika za buduće generacije zagovara vlastito pravo prirode i "obilje svijeta života" što ih moderni tehnički razvitak ne samo ugrožava nego "kumulativnim karakterom" svojih djelovanja dovodi do propasti. Na nizu primjera Jonas, štoviše, pojašnjava da je propast cjeline čovjekova svijeta danas postala realna mogućnost. Pri tom je značajna teza da svaka zbiljska etika , pa i etika odgovornosti, svoj nastanak zahvaljuje " pritisku" sadašnjih djelovanja i da služi "regulaciji" tih djelovanja, kako se ne bi ostalo u anomiji nenormiranog iskustva koje nastaje primjenom novih tehnonlogija. Nasuprot "ćudorednoj neutralnosti" ranije , posebno novovjekovne etike. Jonas otuda s pravom zastupa shvaćanje da suvremeno "kumulativno-tehnološko djelovanje" nije neutralno, te da upravo zbog toga i ponajprije zbog njegovih "potencijalnih posljedica" u budućnosti valja u etici tragati za novim principima, normama i zakonima. Sam Jonas, međutim, uviđa da zbiljska etika polazi od konkretnih uvjeta povijesnog svijeta života i "pritiska" sadašnjih djelovanja, pa samo na taj način, dakle povijesno, a ne "metafizički", kako misli Jonas, ona može primjereno "utemeljiti" i "opravdati" etičke principe, norme i dužnosti. U tom smislu i Jonasova "nova" etika sa svojim "principom odgovornosti" predstavlja više problem nego rješenje suvremene etike, a posebno bioetike.

bioetika, jonasovo načelo odgovornosti

nije evidentirano