hrvatski

14C u koraljima iz Indonezijskog mora

Radioaktivni ugljik nastaje prirodno u atmosferi, oksidira u CO2 i jednoliko se raspoređuje u čitavoj biosferi te je od velike važnosti u mnogim znanstvenim područjima poput arheologije, hidrogeologije, ekologije, meteorologije, te klimatologije i oceanologije. Primjena 14C u oceanologiji i klimatologiji zasniva se na određivanju izotopnog sastava koralja u čiju kristalnu strukturu se zbog izmjene atmosferskog CO2 i otopljenog anorganskog ugljika (DIC, dissolved inorganic carbon) ugrađuju 14C atomi iz atmosfere. Na taj način svaka promjena u okolišu ostaje trajno zabilježena u strukturi koralja. Izmjena atmosferskog CO2 i DIC-a intenzivna je na površini oceana, a zahvaljujući termohalini, 14CO2 dospijeva u duboke slojeve oceana gdje je izmjena s atmosferom ograničena. Uslijed radioaktivnog raspada 14C i dugog vremena zadržavanja vode, duboki slojevi oceana su osiromašeni sa 14C u odnosu na površinu. Razlika je znatno porasla 1963. godine kad je zbog termonuklearnih pokusa koncentracija atmosferskog 14C bila gotovo udvostručena. Osim razlike u koncentraciji 14C između površinskih i dubokih slojeva oceana, uočeno je i da je Sjeverni Pacifik bogatiji s 14C u odnosu na Južni. U ovom radu 14C je upotrijebljen kao obilježivač oceanskih struja i vertikalnog miješanja voda Indonezijskog protoka (Indonesian throughflow - ITF) kao vrlo važnoj komponenti u izmjeni vodnih masa između Pacifičkog i Indijskog oceana. Ispitivani koralj porodice Porites uzorkovan je u Indonezijskom moru, otok Alor, na 3, 5 m dubine mora (8°14' S, 124°24' E) u listopadu 1999. godine. Uzorci su uzimani bušilicom uzduž osi u intervalima od 2 mm (8 – 10 mg), prevedeni u grafitne mete i mjereni akceleratorskom masenom spektrometrijom (Single Stage Accelerator Mass Spectrometry, SSAMS) u Australian National University u Canberri. Usporedbom rezultata Alora s a14C izmjerenim na lokacijama Padang i Langkai, uočava se i zakašnjenje pojave maksimuma u odnosu na obje lokacije, dok je maksimum a14C s Alora po veličini između vrijednosti s Langaia i Padanga. Kašnjenje signala na Aloru ukazuje da na područje Langkaia i Padanga dopire veća količina vode iz sjevernog Pacifika strujom Makassar uz manje izražen povratni fluks iz Javanskog mora i manje intenzivno vertikalno miješanje voda zimi u odnosu na Alor. Opisana zapažanja pokazuju da "zapisi" a14C vrijednosti iz triju koralja doprinose boljem razumijevanju morskih struja u Indonezijskom toku.

14C; koralji; Indonezijsko more; Alor

nije evidentirano