hrvatski

Čovjek

Čovjek : prema ontološkoj odredbi M.Heideggera, biće koje se u cjelini bivstvujućega pojavljuje, za razliku od svih drugih postojećih bića, kao posebno biće bitka, kroz koje bitak ˝govori˝ kao ˝kuća bitka˝. Antropologijski, čovjek je najsloženiji fenomen koji proučava antropologija kao najopsežnija znanost o mnogobrojnim njegovim očitovanjima (sa svojim specijalnim disciplinama), a filozofska antropologija otkriva najteža pitanja njegova tumačenja vlastitog smisla u povijesti i kozmosu. Čovjek je u svojoj temeljnoj konstituciji rascijepljeno biće ˝između životinje i Boga˝, svojom tjelesnošću povezan i ovisan o o prostorno-vremenskim zakonima prirode, ali kao biće uma, iz svoje slobode, svojim mišljenjem transcendira postojeću prirodu (spoznavanjem, htijenjem i djelovanjem), nadvladava svoju biološku narav i mijenja svoju povijesnu (generičku) narav, svoj ljudski svijet. Tu bit čovjek ostvaruje u zajednici kao političko biće i u komunikaciji kao biće koje posjeduje um i jezik. Svojom duhovnošću i slobodom, transcendirajući, čovjek ostvaruje povijesne mogućnosti unutar zajednice, istodobno ih otvarajući i zatvarajući. Kao biće transcendentalne refleksije sposoban je nadvladati organsko-biološku determinaciju prirode, a iz svoje povijesne slobode usmjeren je prema teleologijskim ciljevima samospoznaje i spoznaje savršenstva povijesnih svrha, povijesti čovječanstva (G.W.F. Hegel), odnosno pune ljudskosti i etičke biti.

čovjek; bitak; smisao; povijest; um; mišljenje; sloboda; trancendentan

nije evidentirano