hrvatski

svijest

svijest ; sveukupnost doživljaja i psihičkih procesa u pojedincu (individualna svijest) ili društvenoj zajednici (zajednička svijest). Svijest je jedan od osnovnih ontoloških problema svake filozofije, jer istražuje odnos između bitka i svijesti (materijalnog i psihičkog, realnog i duhovnog). U psihičkom smislu svijest je isto što i doživljavanje uopće, sveukupnost psihičkih procesa, subjektivni život pojedinca i njegova samoopažanja. U spoznajnoj teoriji svijest je osnova refleksije i usmjerenost (intencioniranost) na sadržaje spoznavanja. Descartes određuje svijest kao sigurni temelj istine ili bitka, zatim nastavljaju Leibniz s monadama kao aktivne i žive svijesti, s najvišim stupnjem Bogom, Kant s pojmom ˝transcendentalne svijesti˝, Hegel s ˝fenomenologijom duha˝ kao razvoja pojavnih oblika svijesti apsolutnog duha, Husserl s ˝transcendentalnom fenomenologijom svijesti˝, Heidegger s ˝fenomenologijom tubitka˝ itd. U prenesenom smislu svijest je spoznajna ili moralna sigurnost u određivanju nekog predmeta, društvene zbilje ili samog sebe.

svijest; bitak; doživljaj; psihički; materijalno; ontološki; realno; duhovni

nije evidentirano