hrvatski

Hrvatska autobiografija i Prvi svjetski rat

Temeljna je zadaća rada metodologijom suvremenih pristupa u književnoj i povijesnoj znanosti te interdisciplinarnih i postdisciplinarnih (kulturalnih, ratnih, hrvatskih, habsburških) studija po prvi puta ustanoviti, istražiti i obraditi korpus monografski objavljenih autobiografija hrvatskih (pretežno mobiliziranih) nižih časnika, dočasnika i vojnika (mornara), izravnih sudionika Prvoga svjetskoga rata. Osim kao prinos proučavanju toga u hrvatskoj znanosti uvelike zapostavljenoga ili pak jednostrano tumačenoga svjetskoga sukoba, rad je zamišljen i kao prilog široj raspravi o međuodnosu (prošle) zbilje, književnosti te socijalne, vojne i kulturne povijesti odozdo. Uz stranu i domaću literaturu – koja se pretežno razmatra u prvomu dijelu rada, posvećenom dosadašnjim istraživanjima i mogućim metodološkim smjernicama – glavnina istraživanja obrađuje četrdesetak monografski objavljenih autobiografija izravnih ratnih sudionika, Hrvata ili osoba rođenih na današnjem hrvatskom teritoriju (s dodatkom krajeva koji su nekad pripadali Trojednici, a danas nisu u njegovu sastavu), također i autobiografija drugih pripadnika većinski hrvatskih postrojba. Radi njihove kontekstualizacije, u obzir su uzeti i promidžbeni te normativni tekstovi (vježbovnici i službovnici), kao i “fikcionalna” književna djela (romani, novele, poezija) sa znatnijom zastupljenošću “iskustvenoga repertoara”. Kombiniranjem suvremenih književnoznanstvenih i historiografskih pristupa ispituje se njihova nepotpuna, ali ipak nezaobilazna referentna vrijednost te istražuju neke teme tipične za književnu, socijalnu, kulturnu i vojnu povijest odozdo: vrijeme i svrha nastanka i objavljivanja, podžanrovska pripadnost te poetičke značajke teksta, društveni položaj autora i njegov odnos prema Austro-Ugarskoj Monarhiji i jugoslavenskoj državi, uzrocima i raspodjeli krivnje za izbijanje rata, napokon odnos prema ratnoj svagdašnjici, naporima i smrtnoj opasnosti, suborcima, neprijateljima, civilima, obitelji, religiji, seksualnosti, književnosti te općenito osobnim i društvenim svjetonazorskim učincima. Nasuprot dobromu dijelu svjetske teorijske scene te u hrvatskom proučavanju književnosti pretežno zastupljenom pristupu zaokupljenom užim, mahom tekstološkim, značajkama autobiografije, rad nastoji afirmirati individualnu, biografsku (prozopografsku) perspektivu, cijeneći da je ona nužna za potpunije razumijevanje pretežno neosobno (i nadosobno) objašnjavanih modernizacijskih procesa, prisutnih podjednako na svim područjima ljudske djelatnosti. The main purpose of this thesis is – using methodology of contemporary historiography and literary study approaches – to detect, research and analyze the corpus of published book-length autobiographies of Croatian low-ranking officers, non-commisioned officers and soldiers (seamen), direct participants of the First World War. Beside paying attention to this, in Croatian academic community largely neglected or onesidedly considered global conflict, the author will discuss general problems concerning interaction of past reality, literature and (social, military, cultural) history from below. Besides relevant scholarly achievements – discussed mainly in the fist part of the thesis, defined as well as a critical survey as a possible methodological suggestion – the research is based on more than fourty published book-length autobiographies (for the purpose the term autobiography denotes all genres of rather systematic writing or speaking about oneself, regardless of its form or temporal distance) of direct war participants, either ethnic Croatians or persons born on the territory of Republic of Croatia (including parts of ex-Triune Kingdom of Croatia, Slavonia, Dalmatia), but also other members of military units with mostly Croatian cadres. In order to detect proper contextual determinants, propaganda and normative texts (battle manuals, rules of conduct), as well as works of literary “fiction” (novels, short stories, poetry) with significant “empirical input”, are also taken into account. By combining contemporary historiography and literary study approaches, incomplete but highly valuable referential value of these texts is demonstrated concerning themes typical in literary, social, cultural and military history from below – period and purpose of creation and publication, sub-genre classification and poetic characteristics, social status of the author, his attitudes towards Austria-Hungary and Yugoslavia, his treatment of war causes and guilt, also of everyday life, “actualities of war”, stresses and mortal danger, fellow- and enemy soldiers, civilians, family, religion, sexuality, literature, including more general personal and world-view changes. As opposed to a significant part of global theoretical scene and to the trend of textological approach to autobiography, which is dominant in Croatian literary study, the thesis strives to promote individual, biographical (prosopographical) perspective, arguing its necessity for wider understanding of mainly impersonaly treated modernisation processes, notable in the all fields of human activity.

autobiografija; Prvi svjetski rat; književnost; vojna povijest; metodologija; povijest odozdo; sociologija

nije evidentirano