hrvatski

Schellingovo promatranje filozofije umjetnosti

Ovaj diplomski rad prikazuje životni i stvaralački put Friedricha W. J. Schellinga, njegovu filozofiju umjetnosti, njegovo promišljanje i promatranje filozofije umjetnosti. Schelling za ideju ljepote od početka zahtijeva centralno mjesto. Koliko je takav zahtjev ozbiljno mišljen pokazuje i čovjekova moć koja je proizvodi, poezija, stavljena nad sve druge znanosti i umjetnosti. To ponajprije u historijskoj perspektivi: kao što je pjesništvo bilo na početku učiteljicom čovječanstva, tako će ono biti i na kraju. Schelling izrijekom kaže da onda i filozofija mora pred njime odstupiti. Umjetnost je prikaz beskonačnog u konačnom, općega u posebnome. Indiferencija subjektivnog i objektivnog za filozofiju je predmet intelektualnog zrenja, ali u umjetnosti ona je neposredno dana i zato je umjetnost „dokument“ filozofije. Filozofija za Schellinga ima svoje načelo i svoju svrhu u apsolutu, indiferenciji subjektivnoga i objektivnoga, realnoga i idealnoga. Budući da umjetnost u konačnom ostvaruje tu indiferenciju, umjetnost može biti nazvana „organonom“ filozofije. “Filozofija umjetnosti” središnje je Schellingovo djelo jer stoji po sredini između filozofije prirode i filozofije mitologije i objave. Po nesvjesnoj umjetničkoj produkciji umjetnik stvara poput prirode, a kao sadržaj mu je dana, svjesno, mitologija pa onda i objava. Da je izvor umjetnosti mitologija, to je Schellingova originalna zamisao koju on dosljedno provodi u svom filozofiranju. Filozof mora imati, da bi dohvatio ideje, snagu umjetnika i po tome je umjetnost „conditio sine qua non“ istinskog filozofiranja. Umjetnost, filozofija i religija tri su vida pojavljivanja onog duhovnog u vremenu i usko su uzajamno povezane upravo kroz umjetnost, koja daje oblik onoga beskonačnoga u konačnome. Niti filozofija niti religija ne mogu bez umjetnosti i zato estetski moment povezuje i čini srodnim sve tri duhovne potencije. I Bog sam, kako nas podučava filozofija objave, uzima na sebe estetski lik, utjelovljujući se i bivajući osjetilno prisutan u punini vremena. Umjetnici, svaki na svoj način, izražavaju vlastito poimanje svijeta koje je uvijek više ili manje, osviješteno ili neosviješteno, neposredno i posredovano, utemeljeno u nekoj filozofiji. Pa je za mnoge pojedince teško reći jesu li oni filozofi koji se bave umjetnošću, ili umjetnici koji se bave filozofijom. Schelling u umjetnosti vidi “spoznaju onoga najvišega”.

filozofija; umjetnost; estetika; Schelling; priroda; idealizam.

nije evidentirano