hrvatski

Minimalna invazivna kirurgija u dijagnostici i liječenju tupe traume slezene.

Slezena je najčešće ozlijeđen intraabdominalni organ. Na ozljedu slezene treba posumnjati kod svake tupe traume abdomena, osobito kada imamo i prijelom lijevih rebara. Dijagnostiku čine fizikalni pregled, laboratorijski nalazi, UZV, CT, peritonealna lavaža i laparoskopska eksploracija abdomena koja ujedno može najkvalitetnije odrediti stušanj ozljede slezene (5 grupa). Na osnovu stupnja ozljede slezene odlučujemo se za tretman slezene, splenektomija odnosno prezervacija. Većina kirurga smatra da se slezena spašava kod izoliranih ozljeda slezene. Novi stavovi daju prednost prezervaciji slezene splenorafijom, odnosno konzervativnom liječenju. U trogodišnjem razdoblju tretirali smo 14 izoliranih tupih ozljeda slezene minimalnom invazivnom kirurgijom. U pet slučajeva (35, 7%) radilo se o ozljedi slezene I i II stupnja koje su tretirane konzervativno (evakuacija perispleničnog hematoma i plasiranje hemostatskih mrežica). U tri slučaja (21, 4%) radilo se o ozljedi III stupnja koja je iziskivala second look eksploraciju od čega su 2 slučaja završila splenoktomijom, . Kod šest slučajeva (42, 8%) radilo se o ozljedama IV i V stupnja, te je učinjena laparotomija i splenektomija. Zaključno možemo reći da minimalna invazivna kirurgija u suvremenoj kirurgiji uzima sve značajniju ulogu kako u onkološkoj kirurgiji, tako i u kirurgiji traume. Osim kvalitetnih dijagnostičkih podataka, u rukama iskusnog kirurga, daje velike terapijske mogućnosti. Smanjuje se broj nepotrebnih laparotomija i splenektomija (30-40%), a samim tim i komplikacija nakon istih, osobito u pedijatrijskoj populaciji.

Slezena - trauma; Minimalna invazivna kirurgija

nije evidentirano