hrvatski

Čuvari javnog ćudoređa: crkveno-vjerska i pedagoška nastojanja oko oblikovanja čitateljskih navika hrvatske mladeži 19. stoljeća

Još od antičkih vremena, a osobito nakon otkrića tiska, mnogi su pisci, pedagozi, crkveni ljudi i drugi čuvari javnoga ćudoređa ukazivali na loš utjecaj koji djela koja su smatrana moralno neprihvatljivima imaju na čitatelje. Kada su se potkraj 18. i u prvoj polovini 19. stoljeća dogodile diljem Središnje i Zapadne Europe intenzivne promjene na području kulture pisane riječi i čitanja, upozorenja o štetnosti čitanja takvih knjiga intenzivirala su se. S novìnama na knjižarskom tržištu te novim čitateljskim trendovima, koje su mnogi dočekali s velikim zazorom vjerujući da čovjeka mogu lako skrenuti s puta vjere, poticati ga na nemoral, zlo i neposluh, u dodir dolazi i hrvatsko čitateljstvo, dakako, ono obrazovano. Smatrajući svojom dužnošću vođenje računa o moralu svojih građana, odnosno vjernika, crkveni su autoriteti i priznati pedagozi toga vremena smatrali iznimno važnim razvijati, usmjeravati i oblikovati njihove čitateljske navike, smjerajući ih tako držati u okvirima prihvatljivog moralnog ponašanja, ali i lojalnosti i poslušnosti. U središtu su pozornosti rada preporuke za čitanje kojima se, i to ponajprije mladima, željelo ukazati na ono što (i kako) bi valjalo čitati, a što bi svakako trebalo izbjegavati. Istraživački korpus čine knjige i časopisi tiskani u nas tijekom 19. stoljeća, koji su navedenim preporukama obilovali.

čitateljske navike; mladi; Crkva; pedagozi; ćudoređe; Hrvatska; 19. stoljeće

nije evidentirano