hrvatski

Udio nenaglasnica i asimilacija unutar govornih riječi u opisivanju slika

Čestota hrvatskih riječi i njihovih oblika predmet je nekolicine radova u novije vrijeme, ali uglavnom u pisanim tekstovima (Moguš, Bratanić, Tadić 1999 ; Cvikić, Jelaska 2007 ; Jelaska, Kekelj, Baričević 2010 ; Bašić, Jelaska 2010). Znatno se rjeđe istražuje čestota riječi ili oblika u govoru, ako nije riječ o dječjemu jeziku u ranom jezičnom razvoju (Jelaska, Kovačević 2001 ; Jelaska, Kovačević, Anđel 2002), a jedan je govorni tekst uključen i u istraživanje padežne čestote u Kolaković (2007). Ovaj rad bavi se čestotom nekih jezičnih jedinica u govoru, tj. u govornim riječima. Prikazat će se obilježja potaknute jezične proizvodnje izvornih govornika hrvatskoga, starih dvadesetak godina. Ispitanici su dobili zadatak opisati dvije slike. Njihovi su opisi snimljeni i jezično raščlanjeni. Posebna se pozornost usmjerila na čestotu nenaglasnica (i prednaglasnica i zanaglasnica) kao i njihovih različnica, posebno onih koje sudjeluju u različitim asimilacijskim pravilima. Utvrdila se i ukupna čestota pojedinih asimilacija. Na temelju podataka o proizvodnji u opisivanju slika mogu se postaviti očekivana postignuća za izvorne govornike. Rezultati ovoga istraživanja mogu pomoći sastavljačima ispita i za inojezične govornike jer je opis predočenih slika jedan od čestih dijelova usmenih ispita hrvatskoga kao inoga jezika. Kad se u budućim istraživanjima prouči opisivanje istih slika inojezičnih govornika na različitim razinama poznavanja hrvatskoga te usporede njihovi rezultati s rezultatima izvornih govornika, moći će se postaviti temelji za objektivno procjenjivanje njihovih postignuća.

izgovor; nenaglasnice; asimilacija; hrvatski jezik

nije evidentirano