hrvatski

Reaktivni artritis - infekcijska i imunološka bolest

Reaktivni artritis (ReA) je nepurulentni artritis, koji nastaje kao imunološki posredovan upalni odgovor na infekciju na nekom drugom mjestu u tijelu u određenom vremenskom rasponu. Najčešći povod nastanku ReA su urogenitalne i intestinalne infekcije. Reiterov sindrom kojeg čine uretritis, artritis i konjuktivitis većina autora ubraja u ReA se najčešće pojavljuje u dobi od 16 do 35 godina. HLA B27 antigen nalazi se u 60-80% osoba s postenteritičkim ReA i u 40-60% osoba s postveneričnim, klamidijom trahomatis posredovanim ReA. Dijagnoza ReA postavlja se relativno lako u HLA B27 pozitivnih mladih osoba s monoartritisom ili asimetričnim oligoartritisom i podatkom o urogenitalnoj ili enteralnoj infekciji unutar mjesec dana. U oko polovice bolesnika pojavljuju se enteritisis već na početku bolesti u području jedne ili obiju peta ili stopala. Značajni simptomi ReA su mukokutane promjene: uretritis, cistitis, vaginitis, cervicitis, prostatitis, akutni enterokolitis, konjuktivitis, iritis, eritema nodozum, blenoragička keratodermija na dlanovima i tabanima, balanitis circinata i stmatitis. nekad se već rano pojavljuje afekcija srca, aorte i mišićna hipotrofija. Tijek i prognoza ReA određuju HLA B27 i posredovajuća infekcija, zato je od osobite važnosti tu posredovajuću infekciju izliječiti, odnosno spriječiti nastanak rekurirajućih infekcija eradikacijom uzročnika i izlaganjem bolesnika novim infekcijskim izvorima. U bolesnika s akutnim i u bolesnika s kroničnim tijekom primjenjuju se nesteroidni antireumatici, fizikalna terapija i intraartikularne infiltracije kortikosteroida. Kod kroničnog tijeka ReA mogu se primijeniti sulfasalazin, metrotreksat, soli zlata, klordin, azatioprin i ciklosporin, te rijetko sinovijektomija i primjena ortopedskih pomagala. Bolesnika s ReA treba liječiti timski, i to reumatolog, infektolog, imunolog i dermatolog kroz najmanje dvije godine.

reaktivni artritis; dijagnostika; liječenje

nije evidentirano