hrvatski

Promjene socio-demografskog, obrazovnog i profesionalnog profila hrvatskog istraživačko-razvojnog kadra 1989.-2012.

U predtranzicijskom razdoblju privredni istraživačko-razvojni sektor u Hrvatskoj pokazivao je bitne socio-profesionalne razlike u odnosu na javni, no također i značajan istraživački potencijal (Čengić et al., 1991). Transformaciju znanstvenih sustava bivših socijalističkih zemalja obilježio je, između ostalog, i nagli pad ulaganja u istraživanje i razvoj koji je prouzročio smanjenje, suženje ili pak potpunu destrukciju pojedinih istraživačkih djelatnosti unutar industrijskog sektora (Mali, 2003). Navedene promjene te s njima povezane posljedice proživio je tijekom devedesetih i hrvatski znanstveni sustav. Međutim, usporedo s privatizacijom industrijskog sektora tijekom tranzicijskog razdoblja te navedenom smanjenom ulaganju, u Hrvatskoj se nije pristupilo i decentralizaciji javnog znanstvenog sustava koja je bila jedna od većih reformi u drugim istočnoeuropskim zemljama, već je nasuprot tome nastupila sve veća centralizacija odlučivanja u znanosti (Šporer, 2004). Jedna od posljedica centralizacije jest da je država još uvijek i najveći investitor u znanstveni sustav. S druge strane, unatoč smjernicama novijih znanstveno-tehnoloških politika (Vikić Topić i Fuchs, 2006), istraživačka suradnja javnog i privatnog sektora iznimno je slaba, na što ukazuje kako slaba suradnja industrijskog i javnog znanstvenog sektora, tako i mali broj istraživačkih projekata dodijeljenih od strane MZOS-a privrednom – privatnom sektoru, zajedno s neznatnim brojem znanstvenih novaka koji se u tom sektoru osposobljavaju. Na temelju rezultata istraživanja na uzorku istraživačko-razvojnog sektora provedenog u 2012. godini ovaj rad se bavi pokazateljima trenutnih socio-demografskih, obrazovnih i profesionalnih karakteristika hrvatskog privatnog istraživačko-razvojnog sektora. Analiza socijalnog položaja i osnovnih profesionalnih karakteristika istraživačko-razvojnog kadra polazi od pretpostavke da se znanstvena aktivnost, istraživanje ili proizvodnja novih znanja ne mogu u potpunosti razumjeti bez uvida u cjelokupnu životnu i profesionalnu situaciju istraživača. Stoga analizama navedenih karakteristika te usporedbom sa stanjem u 1989. godini kao i s profilom trenutnog istraživačkog kadra u javnom sektoru, ovaj rad ima za cilj prikazati posljedice tranzicijskih promjena, ali i procijeniti trenutan istraživački potencijal hrvatskog privatnog istraživačko-razvojnog sektora.

istraživačko-razvojni sektor; privatizacija; posttranzicija; socio-obrazovni profil; istraživački potencijal

nije evidentirano