hrvatski

Planktonske foraminifere iz oligocenskih naslaga centralnog Neotethysa

Za detaljna mikropaleontološka istraživanja odabrani su uzorci iz tri duboke istražne bušotine (Istra more-3 i Istra more-4, jugoistočni dio Venecijanskog bazena i bušotina Jadran-252/1, Dugootočki bazen). Iz uzoraka krhotina stijena sa sita i iz jezgrovanih intervala izdvojene su i opisane dobro sačuvane zajednice foraminifera. Biozonacijska shema (Wade et al., 2011) je primijenjena i određeno je sedam oligocenskih biozona (O1 do O7). U podini ispitivanih naslaga nalaze se sedimenti gornjeg eocena (zona E16), a u krovini donjomiocenske naslage (zona M1). U području sjevernog Jadrana (bušotine Istra more-3 i Istra more-4), taložili su se sedimenti bogati glinovitom komponentom, što je omogućilo dobru sačuvanost planktonskih foraminifera. U Dugootočkom bazenu talože se siltni lapori i kalkarenitski pješčenjaci s proslojcima vapnenaca, a kućice planktonskih foraminifera pokazuju lošiju očuvanost. Granicu eocen/oligocen obilježava promjena sastava zajednice planktonskih foraminifera ukazujući tako na promjene koje su bile uvjetovane postupnim zahlađenjem. U gornjem eocenu, oko granice E/O izumiru rodovi Cribrohantkenina, Globigerinatheka i većina predstavnika roda Turborotalia (T. cerroezulensis, T cunialensis, T. cocoaensis). Prije granice prvo pojavljivanje ima vrsta Chiloguembelina cubensis, a poslije granice Cassigerinella chipolensis, Chiloguembelina sp., Dentoglobigerina tapuriensis, D. tripartita, D. venezuelana, Dentoglobigerina sp., Subbotina sp. 1, Subbotina sp. 2. Prijelaz između eocena i oligocena obilježen je i smanjivanjem veličine jedinki roda Pseudohastigerina, te vrsta Chiloguembelina cubensis i Ch. ototara. Najviše učestalo pojavljivanje vrste Ch. cubensis definira granicu između donjeg i gornjeg oligocena (udio vrste u zajednici sa sita 125-63 μm veći je od 5%). Granica između oligocena i miocena obilježena je prvim pojavljivanjem vrste Paragloborotalia kugleri (bušotine Istra more-3 i Istra more-4) i velikim brojem jedinki Cassigerinella chipolensis (bušotina Jadran-252/1). Mjerenje veličine kućica roda Pseudohastigerina i kućica vrste Chiloguembelina cubensis pokazuje neposrednu vezu između veličine kućice i uvjeta okoliša u kojem su živjele (zahlađenje na granici eocen/oligocen). Ova su istraživanja potvrdila da male akarinine ne izumiru krajem eocena, već postoje i tijekom cijelog oligocena, a posebno su česte u zoni O5.

biostratigrafija; morfometrija; oligocen; paleoekologija; planktonske foraminifere; sjeverni i srednji Jadran

nije evidentirano