hrvatski

Pozicioniranje spram etnički „drugih“ i iskustva (dez)integracije višeetničkih područja Hrvatske

Od raspada bivše Jugoslavije procesi transformacije, institucionalizacije i integracije hrvatskog društva prožeti su proturječnostima i napetostima. Ti su procesi nastajali i odvijali se u kontekstu krize i urušavanja socijalističkog sustava i eskalacije etničkog nasilja i ratnog stanja. Uz sve to, osamostaljenje Republike Hrvatske i nacionalna integracija hrvatskog društva događali su se u društveno-povijesnim okolnostima u kojima je i sam koncept nacionalne države doživljavao brojne izazove, kako na teorijskom tako i na praktičnom planu. Kontradikcije spomenutih okolnosti bitno su otežale pronalazak novih normativnih i legitimacijskih osnova kako za transformaciju postojećeg i uspostavu novog društveno-političkog poretka, tako i za izgradnju novog oblika zajedništva koji će integrirati odnose između postojećih aktera i skupina. Budući da se diskurs bratstva i jedinstva raspao zajedno s bivšom Jugoslavijom, pitanje uloge i prava etnički „drugih“ u novonastalim državama postalo je centralno pitanje društvene solidarnosti, kako na nacionalnom nivou tako i na nivou lokalnih višeetničkih zajednica (gradova/općina). Naslanjajući se na ideje Delantyjevog i O'Mahonyjevog modela polja nacionalističkog djelovanja i Brubakerovog kognitivističkog pristupa, polazi se od pretpostavke da proces (dez)integracije višeetničkih područja presudno oblikuju upravo proizvodi polja društveno-političkih djelovanja. Utjecajni akteri i institucije u njima generiraju dominantne društveno-političke diskurse koji široj „publici“ pružaju interpretativne okvire za razumijevanje situacije, samoidentificiranje i pozicioniranje spram „drugih i drugačijih“. Ukoliko polja djelovanja „etniziraju“ dominanti diskurs, etničnost postaje temeljni marker razgraničenja i temeljni kriterij legitimacije i organizacije društvenih odnosa i poretka. Ako takva tendencija dovede do stvaranja „grupnosti“ na etničkoj osnovi, to će dovesti do zatvaranja etničkih granica i dezintegracije višeetničkih sredina. Stoga, temeljna hipoteza tvrdi da ispitanici iz višeetničkih područja koja nisu proživjela iskustvo dezintegracije moraju pokazivati veću otvorenost etničkih granica nego ispitanici iz područja u kojima se dezintegracija dogodila. Kako bi se testiralo postavljenu hipotezu, korišteni su podatci prikupljeni metodom ankete u okviru istraživanja znanstveno-istraživačkog projekta „Integracija i kolektivni identiteti u višeetničkim područjima Hrvatske“. Anketiranje je provedeno krajem 2008. godine u šest višeetničkih područja hrvatske na uzorku od 809 ispitanika. Kao reprezentanti područja s iskustvom dezintegracije odabrani su Plaški, Pakrac i Gospić, a kao reprezentanti područja bez takvog iskustva Vrbovsko, Daruvar i Rovinj. Za svrhu ovog izlaganja, iz ankete su korištene varijable koje mjere stavove nacionalnog ekskluzivizma, percepciju i dobrovoljnu povezanost s etnički „drugima“, etničku distancu, spremnost da se pripadnike nacionalnih manjina prihvati na čelnim pozicijama u hrvatskoj privredi i politici, te stav ispitanika o mogućnosti etničkog suživota nakon Domovinskog rata. Rezultati su potvrdili postojanje veze između nejednakih iskustava (dez)integracije i percepcije i pozicioniranja ispitanika spram etnički „drugih“. Pokazalo se da je razina otvorenosti ispitanika iz područja koja nisu doživjela dezintegraciju u svim mjerenim parametrima statistički značajno viša nego kod ispitanika koja su proživjeli iskustvo dezintegracije. Pored navedenog, analize pokazuju da postoji statistički značajna veza između razine propusnosti etničkih granica i spremnosti ispitanika da podrže mogućnost suživota s etnički „drugima“ nakon svega što se dogodilo u Domovinskom ratu. Na osnovi korištenih teorijskih pristupa, zaključuje se da etnički sukobi i dezintegracija višeetničkih zajednica nastaju kao proizvod instrumentalizacije etničnosti i „etnizacije“ društveno-političkog života, odnosno kao posljedica zatvaranja etničkih granica i razbijanja međuetničke solidarnosti.

dezintegracija; etnički „drugi“; otvorenost etničkih granica; suživot; višeetnička područja; Hrvatska

nije evidentirano