hrvatski

Hrvatski nacionalni identitet i Europska unija

Pitanja kulture i identiteta pripadaju središnjim problemima suvremenih društava što je ujedno i središnja tema rada. Kulturne raznolikosti identiteta u europskoj stvarnosti danas odaju pesimističku perspektivu procesa koji teži sjedinjenju strukturalnih dimenzija nacionalnih identiteta s instrumentalnom racionalnosti novog europskog nadnacionalnog identiteta. Propitivanje hrvatskog nacionalnog identiteta u odnosu spram eurointegracijskih procesa u radu polazi od nekoliko teorijskih postavki. Prva se odnosi na prihvaćanje pojma nacije i nacionalizma sa stajališta etno- simboličke paradigme teoretičara Anthonya D. Smitha koji polazi od uvjerenja da nacije i nacionalizam vuku svoje korijene iz etničkih zajednica predmoderne odakle baštine različite mitove, tradiciju i vrijednosti. Druga teorijska postavka polazi od činjenice kako je hrvatskoj državi prethodilo povijesno verificiranje specifičnoga hrvatskog nacionalnog identiteta koji je određivao hrvatski narod kao jedinstvenu povijesno- kulturnu tvorbu. Treća teorijska postavka polazi od sociološke definicije identiteta kao pitanja odnosa individualnog i općeg, partikularnog i univerzalnog, pa je po toj osnovi i pitanje hrvatskog nacionalnog identiteta u Europskoj uniji zapravo pitanje iznalaženja svih onih konstitutivnih elemenata koji otkrivaju i dokazuju dijalektičku napetost između pojedinačnog (hrvatskog) i europskog identiteta.

identitet; struktura; jezik; Europska unija

nije evidentirano