hrvatski

Sedimentna tijela, oblici i pojave glacijalnih naslaga na Velebitu i Biokovu (Hrvatska)

Mnogobrojni radovi publicirani o kvartarnim oledbama u hrvatskom dijelu Krških Dinarida pretežito su geomorfološke tematike, a rijetko i s geološkim sadržajima. Tako su Marjanac et al. (1990) opisali glacijalne i periglacijalne sedimente oko Novigradskoga mora, a kasnije Velić & Velić (2009), Velić et al. (2010, 2011) glacijalne naslage, oblike i pojave na Sjevernom Velebitu te Protrka et al. (2011) na Biokovu. Istraživanja glacijalnih naslaga na Velebitu i Biokovu intenzivirana su tijekom posljednjih desetak godina što je vidljivo prema citiranim uradcima. Prema dosadašnjem stupnju istraženosti Sjeverni Velebit ima brojne ostatke glacijalnih tijela i pojava. Utvrđeno je nekadašnje postojanje nekoliko manjih dolinskih ledenjaka, a najbolje su istražene tvorevine Alanskoga ledenjaka u Tudorevu i Mirovu (Velić et al., 2011). Leže na nadmorskoj visini od 1290m do 1410m. Glacijalne naslage Velebita i Biokova predstavlja til – kaotični, nesortirani, heterogeni i pretežito vapnenački sediment. Izgrađen je isključivo od kršja karbonatnih stijena u dolinama kroz koje su se ledenjaci kretali. Dimenzije klasta su od veličine pijeska do različitih blokova volumena i iznad 1m3. Sve su ledenjačke doline „U“ oblika/profila. Oblicima sedimentnih tijela i pojavama najbogatije su glacijalne pojave Alanskoga ledenjaka. Utvrđeni su: temeljna morena, završna morena i recesijska (stadijalna) morena, zatim drumlini, eskeri (sl.1), eratički blokovi, kotlići i strijacije. Područje Mirova, zbog učestalih pojava drumlina, predstavlja pravo drumlinsko polje. Orijentacije drumlina, eskera i ledenjačke „U“ doline te završne i recesijske morene determiniraju kretanje ledenjaka od cirkova u Tudorevu prema jugozapadu u Mirovo, pa prema jugu do Baričević doca, gdje se nalazi i završna morena. Istaložena je poprečno na „U“ dolinu i izgrađuje recentni greben Bilo sa čije je sjeverne strane postojalo i ledenjačko jezero. Put ledenjaka bio je dugačkak oko 4 km. Odnosi između pojedinih sedimentnih tijela poput položaja recesijske morene na starijem drumlinu i temeljnoj moreni, slučaj da mlađi drumlin leži preko starijega u Bilenskome Mirovu svjedoče o višefaznom otapanju i stvaranju Alanskoga ledenjaka. Ostatci glacijalnih naslaga, vjerojatno od ledenjaka koji se je kretao prema jugoistoku, utvrđeni su u Bilenskom padežu, Dundović padežu i u Štirovači. Dva sjevernija ledenjaka od kojih je jedan ostavio glacijalne naslage u Velikome i Malom Lubenovcu i Begovoj dragi, a drugi u Škrbinim dragama i Lomskoj dulibi, kretali su se također prema jugoistoku, prema Kosinjskome Bakovcu, odnosno prema Lipovu polju. Od glacijalnih oblika u ovim naslagama utvrđeni su drumlini i kotlići. Najpoznatije glacijalne naslage u Južnome Velebitu nalaze se na Rujnu gdje izgrađuju Rujansku kosu, na nadmorskim visinama od 800 m do 950 m. U njima je Nikler (1973) opisao bočnu morenu. Radi se o velikom izduženom, preko 1 km dugačkom tijelu, najvjerojatnije središnjoj moreni uz koju su u bokovima istaloženi drumlini i eskeri. Njihov međusobni odnos ukazuje na višekratno otapanje i generiranje ledenjaka na istom smjestištu. Njegovo je ishodište bilo u cirkovima Oglavinovca (1240 m) i Javornika (1300 m), a kretanje do Maloga Rujna (750 m do 800 m) oko 5 km. Nedostaje završna morena koja je vjerojatno erodirana, a materijal pretaložen u glaciofluvijalne naslage. Značajne su, a dosada neopisane glacijalne naslage na Strugama. Sastoje se pretežito od drumlina čije orijentacije ukazuju na kretanje ledenjaka prema jugu-jugozapadu u paklenički kanjon Brezimenjače. Nalaze se na nadmorskoj visini između 1350 m i 1390 m. Vjerojatno je da glacijalnih naslaga ima i na Dušicama, ali su za sada nedostupne istraživanju jer je teren miniran. Glacijalne naslage u Biokovu utvrđene su i istražene u tipičnoj „U“ dolini Bukovačka draga sjeveroistočno od Brela (Protrka et al., 2011, sl.2). Radi se o tri drumlina čija orijentacija ukazuje na kretanje leda prema sjeverozapadu na nadmorskim visinama od 1050 m do 1030 m. Glacioflivijalne naslage najraširenije su na Malom Rujnu, a utvrđene su još u Južnome Velebitu na Libinju te u Krasnom i na više mjesta na Alanu u Sjevernom Velebitu. Sigurno je da njih, kao i glacijalnih naslaga, ima i na drugim mjestima.

Sedimentna tijela; glacijalne naslage; Velebit; Biokovo; Hrvatska

nije evidentirano