hrvatski

Uloga fragmenta u mađarskoj kratkoj priči (kanonizacija – dekanonizacija – kanonizacija kratke proze)

Dvjema antologijama mađarskih kratkih priča objavljenih u Hrvatskoj, Zastrašivanje strašila i Valoviti Balaton, obuhvaćen je korpus društveno-političkih i književnopovijesnih promjena u posljednjih nekoliko desetljeća 20. stoljeća. Suvremeni odnos između novele i jednostavnih oblika valja promatrati u istom kontekstu kao i odnos strukture književne vrste i njezine funkcije u sustavu književne komunikacije. Razmjena elemenata usmene i pisane književnosti, prototipnih mjesta i vremena, svih pripovjednih tehnika i vrsta pripovjedača, upućuje na dobru trgovinu tradicijom žanrova/ fragmenata - beskonačnu semiozu hibridizacije - i na dvostruko/ višestruko kodiranje i dekodiranje. Izbor mađarskih kratkih priča u ovom radu ukazuje na prevladavanje jednostavnih oblika u ulozi fragmenta, tj. iskonsku funkciju novele, kao i na tradiciju usmenog pripovijedanja koja u danim povijesnim okolnostima obnavlja i iznova oblikuje riznicu mađarskog nacionalnog identiteta.

jednostavni oblici; mađarska kratka priča; postmodernizma; fragmentiranost

nije evidentirano